SVEUČILIŠTE U DUBROVNIKU
POMORSKI ODJEL
Josip Ostojić
POPRAVCI I ODRŽAVANJE
MATERIJALA NA MALIM
PLOVILIMA
DIPLOMSKI RAD
DU...
SVEUČILIŠTE U DUBROVNIKU
POMORSKI ODJEL
POPRAVCI I ODRŽAVANJE
MATERIJALA NA MALIM
PLOVILIMA
DIPLOMSKI RAD
Mentor: Pristupn...
1. UVOD......................................................................................................................
3.1.7. SUHO TRULJENJE DRVA......................................................................................36
3.2. PL...
1
1. UVOD
Imati plovilo za osobne potrebe često slovi kao najneisplativija investicija, koje bez
obzira od kojeg je konstr...
2
2. STAKLOPLASTIKA I STAKLOPLASTIČNA PLOVILA
Za stakloplastiku se može slobodno reći da je jedan od najpogodnijih materij...
3
2.1. POPRAVCI STAKLOPLASTIKE
Većina manjih ili površinskih oštećenja stakloplastike popravlja se redovnim
održavanjem, n...
4
laminat bio izložen vodi, najprije ga valja isušiti od vlage. Za tu potrebu može se
upotrijebiti nekakva grijalica ili s...
5
Slika br. 2 – popravak tipičnih manjih probojnih oštećenja
2
Postupak:
1. Izreže se oštećeni dio (isprekidana linija) i ...
6
4. Nakon skrućivanja, skine se podloga, te se brusi i zglađiva tako da bude približno
jednaka susjednim površinama. Slij...
7
Postupak:
1. Manje ili komplicirano oblikovane dijelove, npr. valnicu i rub brodice, najbolje je
popraviti tako da se us...
8
Postupak:
1. Tipično veće oštećenje pramca (1). Prvobitan oblik se ne vidi i treba ga najprije izraditi.
2. Napravi se p...
9
puta vodootoporniju smolu na bazi izoftal kiseline. No još uvijek je nepoznanica da li će i
nakon koliko vremena materij...
10
premaz. No, kada se brodica izvuče na obalu i opere, može se zapaziti da se na nekim
mjestima stari premaz sporije suši...
11
izvedbi, a jezgra vlažna, potrebno ju je najprije dobro osušiti i zatim je plastičnim kitom ili
smolom izolirati kako b...
12
to i nije tako teško napraviti. Očisti se i obrusi površina gdje se ojačanje planira postaviti,
pripreme se trake od ma...
13
površinu i obavije parafinskim slojem gelcoat koji od ispod gubi kisik i tu nastaje
skrutnjavanje. Tako se zapravo i ge...
14
Isto tako potrebno je koristiti baš komponente predviđene za tu najmenu. Postoji baš
originalan razrjeđivač za gelcoat ...
15
2.5. PLASTIFICIRANJE DIJELOVA NA STAKLOPLASTIČNOJ BRODICI
Plastificiranje je proces ojačanja plastičnim vlaknima, epoks...
16
2.6. BOJANJE STAKLOPLASTIKE
2.6.1. OBRADA I PRIPREMA ZA BOJANJE I LAKIRANJE
Kada su završeni svi grubi radovi na staklo...
17
2.6.2. PRORAČUN BOJE
Koliko je boje potrebno za bojenje dna brodice, nadvodnih stranica ili palube određuje
se prema po...
18
držati pod pravim kutom prema površini. Ukoliko je površina koju bojimo u vodoravnom
položaju, pištolj treba držati pod...
19
u vodoravnom smjeru preko male površine, a zatim još jednom ali u okomitom smjeru. Na
kraju se prođe još jednom ali bez...
20
mogu nanositi 2 ili 3 premaza boje, zavisi koliko je potrebno. Nakon poslijednjeg premaza
sačeka se i do mjesec dana, t...
21
o Prekratko vrijeme sušenja između dva premaza
o Za vrijeme rada naglo je pala temperatura
- Smežurana boja:
o Nanesen ...
22
2.7. ANTIVEGETATIVNI PREMAZ – PRIPREMA I NANOŠENJE
Znanstvena istraživanja su dokazala da se zametak algi uhvati na pov...
23
proučiti sve što piše na ambalaži proizvoda prije odabira premaza za naše plovilo. U
pravilu, antivegetativni premazi s...
24
brisanjem za razliku od jeftinijeg poliša na bazi umjetnih smola, koji su žilaviji ali se skidaju
samo s otopinama. Pos...
25
2.10. ČUVANJE STAKLOPLASTIČNE BRODICE I PRIPREMA ZA ČUVANJE
Na kraju plovidbene sezone, brodicu je potrebno oprati čist...
26
3. DRVO I DRVENE BRODICE
Većina drvenih brodova i brodica sagrađena je na klasičan način, od iskrojenih
platica položen...
27
šuperivo ima dva podjednako važna zadatka: zabrtviti sljubnice i osigurati tvrdi pritisak
između svih dijelova oplate. ...
28
elastičnosti, dok laneno ulje za dugo vremena konzervira šuperivo. Najbolje je sačekati
oko 4 tjedna i tada očistiti za...
29
Slika br. 13 – Zakrpa sljubnice
10
Slika br. 14 – Obnova sljubnice
11
Oštećena sljubica koja se više ne može normalno z...
30
lopaticom nanijeti smolu i ugurati klinastu letvicu. Ta letvica na jednom svom kraju treba
biti šira od sljubnice kako ...
31
nekoliko vijaka za drvo. Stari način križne gradnje s trakama od punog drva i pamučnim
platnom između njih, radi boljeg...
32
iskopavanje stare brtvene mase može se upotrijebiti bilo kakav alat zaobljenog
naoštrenog vrha. Vrh takvog alata se paž...
33
doći do sendvič sloja ili oplate. Kitanje, zapunjavanje smolama i ljepilima, čemu se često
pribjegava kod ranije opisan...
34
3.1.5. OŠTEĆENJE TRUPA OD ŠPERPLOČE
Dublja i veća oštećenja na oplati trupa ne smiju se popravljati kitom, kao ona
manj...
35
Ovakav način popravka preporuča se i za laminiranu križnu izvedbu oplate. Pokušaj
da se izbjegne dugotrajan posao košen...
36
1. Oštećenje na platici oplate, iako možda zahvaća čitavu dužinu između dva rebra, ne
smije se popravljati na rebrima.
...
37
način opisan u prethodnim odlomcima ovog rada. Nakon toga površina se ostavi da se
dobro osuši, te se od zdravog drva o...
38
radi o pronalaženju nekakvog kompromisa između novca kojeg je potrebno uložiti i
vremenu koji smo spremni odvojiti za o...
39
vlakana nego kada se radi poliesterskom smolom. Potrebne rupice i frakture se po
potrebi jos kitaju i bruse te je površ...
40
popravke na plastificiranim površinama već nakon par sezona dok dobro plastificiran brod
epoksidnim smolama ne zahtjeva...
41
drvo plastificirano za svih strana i plastificira se samo suho drvo, proces oksidacije je
onemogućen.
3.3. PRIPREMA I B...
42
finim brusnim papirom – ovisno o vrsti drva: tvrđe drvo finijim brusnim papirom. Brusi se
vibracionom busilicom ili ruč...
43
3.4. BEZBOJNO LAKIRANJE DRVENOG BRODA I DRVENIH POVRŠINA
Ovaj se postupak sve češće izvodi raznim impregnirajućim lazur...
44
finim brusnim papirom između svakog sloja i stavljanje idućeg tek kad je prethodni
potpuno suh.
Drvene površine koje se...
45
svakog novog premaza. Dvokomponentni poliuretanski lak sigurno je najtvrđa i na more
najotpornija vrsta laka koja posto...
46
koriste se za plovila koja postižu brzine veće od 15 čvorova. I drugi proizvođači imaju
slične tipove premaza sa slični...
47
četke, kistovi nerazdvojni su pratilac drvenog broda. Ako duže vremena boravi na kopnu,
drveni brod je u opasnosti da s...
48
Promjena u kemijskoj strukturi gotovo i da ne nema, ali zato su itekako vidljive.
Pleksiglass (akrilne ploče) je materi...
49
5. KOVINE I KOROZIJA
5.1. KOROZIJA, OBRADA MATERIJALA I ZAŠTITA OD KOROZIJE
Korozija je štetno i nepoželjno trošenje ra...
Popravci i održavanje materijala na malim plovilima - Josip Ostojić
Popravci i održavanje materijala na malim plovilima - Josip Ostojić
Popravci i održavanje materijala na malim plovilima - Josip Ostojić
Popravci i održavanje materijala na malim plovilima - Josip Ostojić
Popravci i održavanje materijala na malim plovilima - Josip Ostojić
Popravci i održavanje materijala na malim plovilima - Josip Ostojić
Popravci i održavanje materijala na malim plovilima - Josip Ostojić
Popravci i održavanje materijala na malim plovilima - Josip Ostojić
Popravci i održavanje materijala na malim plovilima - Josip Ostojić
Popravci i održavanje materijala na malim plovilima - Josip Ostojić
Popravci i održavanje materijala na malim plovilima - Josip Ostojić
Popravci i održavanje materijala na malim plovilima - Josip Ostojić
of 65

Popravci i održavanje materijala na malim plovilima - Josip Ostojić

Published on: Mar 4, 2016
Source: www.slideshare.net


Transcripts - Popravci i održavanje materijala na malim plovilima - Josip Ostojić

  • 1. SVEUČILIŠTE U DUBROVNIKU POMORSKI ODJEL Josip Ostojić POPRAVCI I ODRŽAVANJE MATERIJALA NA MALIM PLOVILIMA DIPLOMSKI RAD DUBROVNIK, LIPANJ 2013.
  • 2. SVEUČILIŠTE U DUBROVNIKU POMORSKI ODJEL POPRAVCI I ODRŽAVANJE MATERIJALA NA MALIM PLOVILIMA DIPLOMSKI RAD Mentor: Pristupnik: dr. sc. Jadran Šundrica Josip Ostojić DUBROVNIK, LIPANJ 2013.
  • 3. 1. UVOD...................................................................................................................................................1 2. STAKLOPLASTIKA I STAKLOPLASTIČNA PLOVILA................................................................................2 2.1. POPRAVCI STAKLOPLASTIKE.................................................................................................3 2.2. ''BOLESTI'' STAKLOPLASTIKE.................................................................................................8 2.2.1. OSMOZA...............................................................................................................9 2.2.2. CURENJE PALUBE...............................................................................................10 2.2.3. VODA IZMEĐU SLOJEVA STAKLOPLASTIKE.........................................................11 2.3. OJAČANJA STAKLOPLASTIKE..............................................................................................11 2.4. POPRAVCI ''GELCOATA''.....................................................................................................12 2.5. PLASTIFICIRANJE DIJELOVA NA STAKLOPLASTIČNOJ BRODICI...........................................15 2.6. BOJANJE STAKLOPLASTIKE.................................................................................................16 2.6.1. OBRADA I PRIPREMA ZA BOJANJE I LAKIRANJE..................................................16 2.6.2. PRORAČUN BOJE................................................................................................17 2.6.3. BOJANJE PIŠTOLJEM I DRUGIM ALATIMA..........................................................17 2.6.4. BOJANJE, LAKIRANJE I GREŠKE PRI BOJANJU.....................................................19 2.7. ANTIVEGETATIVNI PREMAZ – PRIPREMA I NANOŠENJE....................................................22 2.8. ČIŠĆENJE STAKLOPLASTIKE................................................................................................23 2.9. POLIRANJE STAKLOPLASTIKE..............................................................................................23 2.10. ČUVANJE STAKLOPLASTIČNE BRODICE I PRIPREMA ZA ČUVANJE....................................25 3. DRVO I DRVENE BRODICE.................................................................................................................26 3.1 POPRAVCI DRVENIH BRODOVA...........................................................................................26 3.1.1 ŠUPERENJE (KALAFATAVANJE)............................................................................26 3.1.2. POPRAVAK SLJUBNICE........................................................................................28 3.1.3. POPRAVAK PALUBE............................................................................................31 3.1.4. POPRAVAK REBRA..............................................................................................33 3.1.5. OŠTEĆENJE TRUPA OD ŠPERPLOČE....................................................................34 3.1.6. POPRAVAK OŠTEĆENE DRVENE OPLATE............................................................35
  • 4. 3.1.7. SUHO TRULJENJE DRVA......................................................................................36 3.2. PLASTIFICIRANJE DRVENIH POVRŠINA I DRVENOG BRODA...............................................37 3.3. PRIPREMA I BOJANJE DRVENOG BRODA...........................................................................41 3.4. BEZBOJNO LAKIRANJE DRVENOG BRODA I DRVENIH POVRŠINA.......................................43 3.5. ANTIVEGETATIVNI PREMAZ – PRIPREMA I NANOŠENJE NA DRVENE POVRŠINE...............45 3.6. ODRŽAVANJE I ČUVANJE DRVENOG BRODA I DRVENIH POVRŠINA...................................46 4. STAKLO I PLEKSIGLASS (AKRILNE PLOČE).........................................................................................47 4.1. KOROZIJA I DRUGA OŠTEĆENJA.........................................................................................47 4.2. POLIRANJE I ZAŠTITA POVRŠINA OD STAKLA I PLEKSIGLASSA...........................................48 5. KOVINE I KOROZIJA...........................................................................................................................49 5.1. KOROZIJA , OBRADA MATERIJALA I ZAŠTITA OD KOROZIJE..............................................49 5.2. BOJANJE MATERIJALA I ZAŠTITNI PREMAZI.......................................................................54 5.3 ODRŽAVANJE ELEMENATA OD NEHRĐAJUĆEG ČELIKA (INOX)...........................................54 6. GUMENJACI I ODRŽAVANJE..............................................................................................................56 7. POVRŠINE OD KARBONA (UGLJIČNIH VLAKANA).............................................................................58 7.1. POPRAVCI I ZAŠTITA POVRŠINA OD KARBONA (UGLJIČNIH VLAKANA).............................58 8. ZAKLJUČAK........................................................................................................................................60 LITERATURA..........................................................................................................................................61
  • 5. 1 1. UVOD Imati plovilo za osobne potrebe često slovi kao najneisplativija investicija, koje bez obzira od kojeg je konstrukcijskog materijala građeno, iziskiva gotovo stalna ulaganja. Većina ulaganja se odnosi na samo održavanje stanja tog plovila. Vlasnici plovila koji su skloniji radu s alatima mogu znatno umanjiti ta ulaganja jer im zapravo ostaje samo trošak materijala, alata te mogući trošak prostora za rad, koji je često lako naći i u vlastitom privatnom okruženju ako se radi o manjim plovilima. Razvojem znanosti i materijala, tako se i mijenjaju materijali za gradnju plovila, pa od drva koje je tisućama godina bilo glavni građevni materijal u pomorstvu, čelika i betona, pogotovo u 20. stoljeću, nailazimo i na razvoj novih, kompozitnih materijala poput poliesterske smole, epoksidne smole, staklenih i ugljičnih vlakana koje uvelike olakšavaju održavanje te produžuju radni vijek plovila. Kupnja novog plovila uvelike ovisi o samom materijalu gradnje tog plovila jer svaki materijal ima karakteristične prednosti i mane. Nije svejedno da li će neki dio na brodu bit izrađen od običnog drva, plastificiranog drva ili od kompozita ugljičnih vlakana i epoksidne smole. Gledajući statistiku, Hrvatska je zemlja s jako puno plovila, što je karakteristično za pomorsku zemlju, ali može se reći da pomalo zaostaje za ostalim pomorskih zemljama po novitetima u gradnji te održavanju plovila. Dok primjerice europske zemlje već tridesetak godina poznaju epoksidnu smolu, u nas je, doduše i zbog velike cijene, dosta rijetka te se plastificiranje uvelike danas radi sa poliesterskom smolom koja je znatno lošijih svojstava ali i znatno jeftinija od epoksidne smole. Većina brodova, tj. plovila za osobne potrebe su i dalje građena od drva ili stakloplastike pa se tako i ovaj rad bazirao na obradi, popravcima i održavanju takvih plovila. Kad bi se razgovaralo sa majstorom kojemu je zanimanje obrada, popravak i održavanje materijala na brodu, za svaki slučaj, tj. brod na kojemu je radio dosad bi se moglo prikupiti materijala dovoljno za puno više stranica rada nego što ovaj rad sadrži što pokazuje koliko je to kompleksan i opsežan proces. Glavna namjena ovog rada je opće upoznavanje sa vrstama materijala koji se koriste na brodu u gradivne i estetske svrhe te općenita pravila za rad s istim materijalima u svrhu lakšeg rada sa njima te produživanja životnog vijeka vlastitog plovila.
  • 6. 2 2. STAKLOPLASTIKA I STAKLOPLASTIČNA PLOVILA Za stakloplastiku se može slobodno reći da je jedan od najpogodnijih materijala kada je riječ o malim plovilima. Što se tiče održavanja, procesa i cijena popravka, bez sumnje spada u one manje zahtijevne. No, misliti da je to materijal koji se ne treba održavati i da je brodica od stakloplastike gotovo neuništiva, pogrešno je. Prvobitni sjaj brodica može zadržati neke 2 - 3 godine i tada se može činiti da na brodici ne treba ništa raditi, no to se može itekako osvetiti koju godinu kasnije. Prvo će sjaj nestajati, a ubrzo i boja izblijediti. Ako se nije postepeno ulagalo u brodicu, tj. osnovno održavanje, zaštitu i poliranje, već nakon 6 – 7 godina će se izgled brodice itekako promijeniti i neće baš obećavati neku dugovječnost. Sve nas to zapravo i ne bi trebalo posebno iznenađivati jer uz postepeno djelovanje sunca, padalina i kolebanja temperatura treba pridodati i agresivnu industrijsku prašinu, kemikalije u zagađenim lučkim vodama, gdje brodice provode najveći dio godine, te povremene ogrebotine i oštećenja od udaraca, dolazi se do zaključka da se tek uz redovno održavanje stakloplastični brod može smatrati duguvječnim. Dakako, i uz redovno održavanje, stakloplastični brod, star 10-ak i više godine, pokaziva potrebu za ponovnim bojanjem. Originalna boja, uz blijeđenje, dobije očigledne znakove erozije, koji se najbolje očituju opipom. Postaje grublja i sve više sličnija kućnoj fasadi a ne glatkoj stakloplastičnoj površini. Tada je i zaštitni gel sloj – gelcoat na putu da postane porozan, a laminat stijenke (slojevi armaturnih stakloplastičnih vlakana natopljeni poliesterskom smolom) može početi postepeno upijati more ili vodu. To se ne smije nikako dozvoliti jer će takva voda ili more postepeno izazvati razdvajanje – deliminaciju slojeva stakloplastike unutar trupa. Velike radove i znakove potrebne sanacije dijelova broda uvelike odgađa čuvanje u zimskom periodu izvan mora i pod krovom, ali takvo čuvanje nije uvijek moguće i ono samo jednim dijelom odgađa i smanjuje opseg potrebnih radova koje brod zahtijeva nakon dužeg vremena.
  • 7. 3 2.1. POPRAVCI STAKLOPLASTIKE Većina manjih ili površinskih oštećenja stakloplastike popravlja se redovnim održavanjem, najbolje na kraju sezone. Ono što je uvršteno u tu grupu zapravo su naprsline, ogrebotine ili rupe na gelcoatu, nastale od udaraca, ponekad i zbog prenaprezanja, dok rupice od mjehurića, koje se navode u sljedećem grafikonu, zapravo nastaju od zraka zaostalog u gelcoat sloju pri lijevanju u kalup. Njih ne smijemo zamijeniti s osmozom, koja je prikazana u nastavku ovog rada. Za popravak tih manjih oštećenja, dovoljni su poliesterski ili epoksidni kit i nekoliko kapljica boje ili s umješanim potrebnim pigmentom (npr. RAL 9001) koju možemo i nanijeti kistom ili pinelom nakon što je zakitovano mjesto osušeno i obrušeno papirom fine gradacije. Ako je potrebno, može se prije nanošenja boje nanijeti i fini ''špric-kit'' zračnim pištoljem ili primer za plastiku valjkom i također zračnim pištoljem. Takva površina se može umjesto kistom obojiti također zračnim pištoljem te ako je potrebno lakirati bezbojnim dvokomponentim lakom što je prikazano na slici 1. Slika br. 1 – Grafikon oštećenja gel sloja (1-6) i nužni radovi za popravak 1 Počinje se pranjem i odmašćivanjem, što će osigurati da se kit sigurno uhvati za podlogu. Uske i strme ogrebotine, u grafikonu pod brojem 3, te rupice od mjehurića 6 prvo treba proširiti nekakvim alatom, npr. strugalom da bi se kit mogao utisnuti. Tamo gdje su udubljenja veća, preporuča se kitati i više puta, u manjim debljinama slojeva da bi se kit mogao osušiti kako treba u svim slojevima. Ukoliko je kod takvih dubokih oštećenja 1 Ivičević – Bakulić, M. (2003.) Održavanje trupa i palube drvenih i stakloplastičnih brodica. Diplomski rad. Dubrovnik, Sveučilište u Dubrovniku
  • 8. 4 laminat bio izložen vodi, najprije ga valja isušiti od vlage. Za tu potrebu može se upotrijebiti nekakva grijalica ili sušilo, npr. sušilo za kosu, ali sa dovoljne udaljenosti. Ako je dugo vremena laminat bio izložen morskoj vodi, potrebno ga je isprati slatkom vodom i prebrisati acetonskim čistilom. Male i plitke ogrebotine (3) mogu se popraviti zapunjavanjem s malo epoksi ili poliester smole ili poliesterskim kitom. Prije nego se kit stvrdne, pokrije se komadićem aluminijske folije i poravna lopaticom. Folija se neće zalijepiti pa se ostavi dok se kit ili smola ne osuše. Nakon toga brušenje brusnim papirom nije potrebno, osim vrlo finim ako se nanosi boja. Poseban su slučaj naprsline nastale prenaprezanjem, od sudara ili konstrukcijskih nedostataka (5). Izvana su nalik paukovoj mreži, ali znaju biti douboke kroz cijeli gelcoat. Kako ih većinom ima mnogo, proširivanje svake ne dolazi u obzir te je u tom slučaju najbolje izbrusiti gelcoat sloj po čitavoj površini koja je zahvaćena te ga nadomjestiti namazima na bazi poliuretana. U postupcima I do III prikazane su popravci probojnih oštećenja, obnavljanje manjeg dijela ljuske i veći popravak. Prva dva opisana popravka mogu se lako samostalno izvesti služeći se komadima mat ili roving tkanine staklene vune, dok je za treći popravak potrebno malo više spretnosti i znanja.
  • 9. 5 Slika br. 2 – popravak tipičnih manjih probojnih oštećenja 2 Postupak: 1. Izreže se oštećeni dio (isprekidana linija) i rubovi se izbruse u oštricu. Oko izreza se brušenjem ohrapavi rub širine oko 3 cm. (1) 2. Izrezana rupa obloži se komadom izrezanog kartona ili šperploče na koju se još stavi i komad PVC folije kako se smola nebi zalijepila za podlogu. Podloga se zatim učvrsti ljepljivom vrpcom, stezalicama ili na neki drugi način. Izreže se komad tkanine prema veličini rupe. U poliuretansku smolu dodaje se učvrščivač te se zatim mješa. Četkom se nanosi dovoljno smole kako bi se natopilo platno koje je položeno na mjesto popravka. Položeno platno treba zahvatiti izbrušene rubove (2). 3. Oblikuje se nešto deblji sloj u sredini jer će se smola malo stegnuti (3). 2 Ivičević – Bakulić, M. (2003.) Održavanje trupa i palube drvenih i stakloplastičnih brodica. Diplomski rad. Dubrovnik, Sveučilište u Dubrovniku
  • 10. 6 4. Nakon skrućivanja, skine se podloga, te se brusi i zglađiva tako da bude približno jednaka susjednim površinama. Slijedi nanošenje primer boje te završni sloj poliuretanske boje. 5. Ako nije moguće doprijeti do druge strane ljuske, npr. kod dvostruke stijenke ili gdje su ugrađeni dijelovi unutrašnjosti, čitav popravak izvodi se samo s jedne strane. Kao podloga može poslužiti komad ploče sa kukom u sredini koja se uvuče kao na crtežu i drži na mjestu komadom uzice ili drvenom letvicom s vanjske strane. Podloga se ne premazuje voštanim odjeljivačem i ne izolira PVC folijom, već se ostavi da se zalijepi (5). 6. Mali procjepi mogu se jednostvanije ispuniti bez ikakve podloge, npr. smjesom koja se priprema tako da se u smolu umiješaju sitno narezani komadići mat tkanine dok se ne dobije gusta masa. Učvrščivać se dodaje na kraju (6). 7. Jedan od načina je i da se komad pletene tkanine zaštiti smolom i kad se počne skrućivati, ugura u otvor. Dobro se utisne iza izbrušenih rubova . Ovakav je kalup porozan, ali je ipak dovoljno čvrst da posluži kao podloga za ostatak popravka (7). 8. Još jedan od načina za popravak mjesta gdje postoji unutrašnja stijenka je taj da se prostor ispuni spužvastom pjenom za plastificiranje, ili izgužvanim papirom, koji će poslužiti kao dobra podloga za prvi sloj popravka (8). 9. Tamo gdje su oštećeni dijelovi izašli iz ravnine, potrebno ih je vratiti u prvobitan položaj. Napravi se jedna ili više stezalica od komadića drva i vijaka. Kad je popravak završen, stezalice se uklone. Preostaje još da se popuni prostor na mjestima gdje su bile stezalice (9). Slika br. 3 – prikaz popravka manjeg oštećenja 3 3 Ivičević – Bakulić, M. (2003.) Održavanje trupa i palube drvenih i stakloplastičnih brodica. Diplomski rad. Dubrovnik, Sveučilište u Dubrovniku
  • 11. 7 Postupak: 1. Manje ili komplicirano oblikovane dijelove, npr. valnicu i rub brodice, najbolje je popraviti tako da se uspuni oštećeni dio i zatim obrusi na potreban oblik. (1). 2. Komad pletene tkanine zaštiti se smolom i položi preko mjesta koje se popravlja, da posluži kao podloga. Ostavi se da se dobro ukruti (2). 3. Zatim se nanosi sloj po sloj u debljini najviše 1 cm te se ostavlja da se svaki sloj ukruti prije nanošenja sljedećeg (3). 4. Tamo gdje su potreban velika nagomilavanja materijala, može se uštedjeti ubacivanjem spužvaste pjene za plastificiranje, zgužvanog papira, drvenih letvica i sličnog materijala u sredinu (4). 5. Kad je oštećeno mjesto popravljeno i suho, preostaje još brušenje na potreban oblik i bojenje. Brušenje je lakše ako se u posljednje slojeve smole umiješa 10 % talka prije dodavanja učvrščivaća. Slika br. 4 – Prikaz popravka većeg oštećenja trupa 4 4 Ivičević – Bakulić, M. (2003.) Održavanje trupa i palube drvenih i stakloplastičnih brodica. Diplomski rad. Dubrovnik, Sveučilište u Dubrovniku
  • 12. 8 Postupak: 1. Tipično veće oštećenje pramca (1). Prvobitan oblik se ne vidi i treba ga najprije izraditi. 2. Napravi se podloga od žićane mreže i jače PVC folije (2). 3: Ispuni se do prvobitnog oblika gipsom i zagladi. 4. Gipsani model se premaže odjeljivačem na bazi voska i izradi tzv. ''ženski kalup'' od nekoliko slojeva mata i jedne pletene tkanine, tj. rov platna. Kad se kalup osuši, skine se i na njemu se napravi odjeljak (4). 5. Na odljevku i trupu po rubovima se napravi oštrica radi boljeg spajanja. Bolje je i ako postoji mali procjep između rubova i odljevka i trupa, nego da su sasvim stisnuti, dakle potrebno je da odljevak tijesno ulazi na svoje mjesto (5). 6. Slijedi polaganje veznih traka mat tkanine i natapanje smolom (6). Vanjska strana se na kraju izbrusi fino i glatko, a unutrašnja ostavi onakvom kakva jest. Na kraju je najbolje čitav trup obojiti kako bi bilo kakvi prijelazi boje i materijala bili nevidljivi. 2.2. ''BOLESTI'' STAKLOPLASTIKE 2.2.1. OSMOZA Stakloplastična stijenka, gelcoat sloj i laminat propuštaju molekuke vode. Iako je riječ o vrlo malim, gotovo neprimjetnim količinama, problem nastaje što se voda skuplja u šupljinama ne većim od mjehurića iz gazirane vode, koji postoje u svakom laminatu. Tu voda počinje rastvarati lakše topive dijelove laminata, zbog drugačije gustoće stvara se i veći pritisak u šupljini što izaziva njeno povećanje i na kraju prskanje i probijanje gel sloja. Više takvih mjehurića u različitoj fazi razvoja, raslojava i oslabljuje laminat, tj. slojeve stakloplastike. Zapaženo je da se proces brže odvija u slatkoj i toplijoj, a sporije u slanoj i hladnijoj vodi. Pokazalo se također da većina brodica ne pokazuje nikakve znakove osmoze u prvih 10 godina postojanja, a navodno se i broj ''oboljelih'' brodica smanjio otkako proizvođači za gelcoat sloj i prve slojeve laminata upotrebljavaju skuplju, ali zato 4
  • 13. 9 puta vodootoporniju smolu na bazi izoftal kiseline. No još uvijek je nepoznanica da li će i nakon koliko vremena materijal propustiti vodu i stvoriti uvjete za osmozu. Slika br. 5 – Prikaz nastanka osmoze 5 Proces: A – Mjehurić zraka veličine onog u gaziranom piću zaostao je u laminatu, ili je stvoren djelovanjem hlapljivih sastojaka smole; B – Voda polako prolazi kroz gel sloj i skuplja se u mjehuriću gdje počinje rastvarati lakše topljive dijelove laminata: C – s vremenom otopina u mjehuriću postaje sve veća pa počinje podizati gel sloj. To je ujedno i prvi vidljivi znak da se nekakva reakcija događa unutar laminata; D – Gel coat sloj je naprsnuo i voda ima slobodan pristup do laminata. Staklena vuna kapilarno upija vodu, vlakna bubre i laminat se postepeno raslojava. Čitav proces traje i po nekoliko godina, ali se porgresivno ubrzava i sve više širi. Na novom plovilu osmoza se pojavljuje najranije nakon godinu dana, iako najčešće nakon pet – šest sezona kako je brodica provela u moru (vodi). Prvi znaci opažaju se kao sitna uzdignuća gel sloja, a kasnije, kada prsnu, ostaju udubljenja i krateri. ''Bolest'' ne napreduje brzo ali se nezaustavljivo širi i zahvaća sve veće površine. Doduše, potrebno više godina da osmoza nagrize trup toliko da ga se mora otpisati ali je početak kraja kada se pojavi krater. Staklena vuna laminata preko nastalih kratera upija vodu koja dalje raslojava stijenku i postupno gubi svoju konstrukcijsku čvrstoću. Ipak, praktički, do toga ne treba doći jer je ''liječenje'' moguće, osim u slučajevima kada je osmoza već znatno zahvatila trup. Prava uzdignuća i krateri teško se zapaze jer ih prekriva podvodni otrovni 5 Ivičević – Bakulić, M. (2003.) Održavanje trupa i palube drvenih i stakloplastičnih brodica. Diplomski rad. Dubrovnik, Sveučilište u Dubrovniku
  • 14. 10 premaz. No, kada se brodica izvuče na obalu i opere, može se zapaziti da se na nekim mjestima stari premaz sporije suši i kao da ostaju vlažne mrlje, ali na kraju i s tih mjesta nestane vlaga. Ostruže li se premaz na takvim mjestima, uvidjet će se da se tu ima već raspucalih kratera. Ovisno o tome da li su osmozom zahvaćena pojedinačna mjesta ili čitave površine, razlikovat će se i ''liječenje'', tj. tretiranje površine. Pojedinačni krateri ili uzdignuća ostružu se oštrim strugalom, brižljivo isperu slatkom vodom i ostave da se dobro osuše. Nakon toga udubina se ispuni poliesterskim ili najbolje, dvokomponentim kitom epoksidnog tipa, obrusi i dvaput premaže temeljnim premazom za stakloplastiku. Za veće zahvaćene površine postupak je opsežniji. Brusnim papirom na električnom alatu ili kutnom brusilicom obrusi se cijela površina zahvaćena osmozom. Obrusiti se treba čitav gel sloj do početka laminata. Radi se pažjivo kako se brusilicom nebi oštetio laminat, jer bi to kasnije izazvalo potrošnju više kita i više samog procesa ''kitovanja'' tj. ispune. Nakon brušenja, trup se dobro opere vodom kako bi se odstranila prašina i čestice soli, te se ostavi da se dobro osuši. To je i najvažnija faza ''liječenja''. U najpovoljnijim uvjetima, neki majstori ostave i nekoliko mjeseci laminat da se oslobodi vlage. Proces se može ubrzati korištenjem električnih grijača i sušila s toplim zrakom. Osušeni laminat ručno se prebrusi srednje finim brusnim papirom te se počinju nanositi premazi, koji se proizvode baš za tu svrhu, npr. International Yacht Paints ili Hempel. Na kraju, prije nego se brodica ponovno spusti u more, nanese se uobičajeni antivegetativni premaz. 2.2.2. CURENJE PALUBE Glavni i jedini uzroci propuštanja vode kroz palubu na stakloplastičnoj brodici su učvrćenja nekih elemenata kod kojih je brtvilo popustilo ili se skrutilo od starosti. Tome su osobito podložni opterećeni elementi kao što su razni okovi, bitve, jarbol, itd. Često je vrlo teško otkriti mjesto kroz koje curi, jer voda može procuriti na sasvim drugom kraju, prevaljujući dug put nezapaženo između stijenke i lamperije, ili nekog drugog elementa. Posljednje što bi u tom slučaju trebalo učiniti je brtvljenje s unutrašnje strane. Bitno je zaključiti gdje točno brod propušta što se može najjednostavnije utvrditi praćenjem prilikom kiše ili pranja, ako se npr. radi o okovima prozora. Skinuti okov se dobro očisti od nečistoća, ostataka starog brtvila i masnoće. Ukoliko je stijenka u ''sendvič'', tj. višeslojnoj
  • 15. 11 izvedbi, a jezgra vlažna, potrebno ju je najprije dobro osušiti i zatim je plastičnim kitom ili smolom izolirati kako bi je se zatvorilo prema otvoru gdje prolaze vijci. Tek nakon toga može se staviti nova brtvena masa i ugraditi okov. Treba staviti dovoljno brtvene mase i bolje je da ona bude djelomično istisnuta kada se sam okov pritegne. Brtvila na bazi polisulfida su se pokazala kao jedna od boljih jer duže vremena zadržavaju elastičnost. 2.2.3. VODA IZMEĐU SLOJEVA STAKLOPLASTIKE Ukoliko je voda prodrla u sendvič sloj sa drvenom jezgrom, npr. od balze, zatvaranje i brtvljenje mjesta gdje voda ulazi nije pravo riješenje. Voda se sama od sebe neće isušiti. Ako je područje prodora veće, stakloplastika će se raslojavati, a konstrukcija će slabiti. Ovakva mjesta mogu se zapaziti na neobojanim dijelovima ljuske jer su za nijansu tamnija, ili po već odvojenoj stijenki koja se giba pod pritiskom drugačije od zdravih dijelova, ili čak po razlici u zvuku dok se kucka po oplati. Što je površina takvih mjesta veća, popravak je hitniji. Unutrašnju stranu stakloplastike treba obrusiti ili izrezati preko cijelog dijela gdje jezgra namočena pa čak i malo više od toga, kako bi se sa sigurnošću došlo do još suhih dijelova. Mokra jezgra zatim se izvadi i počinje se temeljitim sušenjem druge, preostale stijenke i rubova jezgre, koji nisu izrezani jer su ocjenjeni kao suhi. Nakon toga stijenka se opere acetonom, stavi se već pripremljen i izrezan komad mat tkanine od staklene vune mase od 150 – 200 g/m2 te se natopi poliesterskom smolom. Na tek želiranu smolu položi se nova jezgra i natopi se smolom, a zatim obnovi čitava stijenka koja je ranije odrezana, s onoliko slojeva platna koliko je ocjenilo da je prvobitno bilo. Nakon sušenja i finog brušenja, može se premazivati gel slojem ili poliuretanskim bojama u željenoj nijansi. 2.3. OJAČANJA STAKLOPLASTIKE Ugibanje i razna savijanja trupa ili dijelova trupa i palube pri normalnoj upotrebi treba spriječiti postavljanjem ojačanja. Konstrukcijski gledano, ako se to događa, proizvođač je morao planirati deblju stijenku ili ojačanja, što zbog štednje nije učinio. Reklamacije su obično bezuspješne, pa je najbolje da sami izgradimo ojačanje, tim više što
  • 16. 12 to i nije tako teško napraviti. Očisti se i obrusi površina gdje se ojačanje planira postaviti, pripreme se trake od mat tkanine i oblik se načini od kartona ili na praktičan način od bužira kao na slici ispod. Slika br. 6 – Prikaz ojačanja provenog poklopca s kalupom od bužira 6 Oblik ojačanog dijela se može prilagoditi mjestu ugradnje, a ako se radi o malo zahtjevnijim oblicima, uz pomoć kartona se može vrlo lako odraditi kalup za takvo ojačanje. U pogledu promjera ojačanja, najbolje se orijentirati prema visini ojačanja koja već postoje u trupu. Prvo se postavi donja traka na lagano izbrušenu površinu koja služi kao podloga za postavljanje ojačanja, a kad je želiranje smole pri kraju te ona postaje ljepljiva, postavi se karton i preko njega još 3 - 4 trake mata. Ukoliko je potrebno više ojačanja, postavljaju se na razmaku od 30 – 40 cm. 2.4. POPRAVCI GELCOATA Gelcoat je zapravo prvi sloj koji se nanosi prilikom izrade brodice ili jahte. Obično se nanose dva sloja gelcoat-a te se nakon toga nastavlja ljepljenje staklenog mata i rovinga na te prve slojeve. Gelcoat je jedna drugačija vrsta poliesterske smole koja želira i skrutnjava se bez prisustva kisika što ga čini različitim od 99% drugih materijala koje koristimo pri obradi stakloplastike. Da bi gelcoat skrutnuo potrebno je u zadnju ''ruku'' koju nanosite staviti parafinsko ulje. Parafinsko ulje zbog svoje gustoće "ispliva" na 6 Web izvor: http://forum.ribolovnamoru.com/viewtopic.php?f=8&t=4029 (Posjet: 10.01.2013.)
  • 17. 13 površinu i obavije parafinskim slojem gelcoat koji od ispod gubi kisik i tu nastaje skrutnjavanje. Tako se zapravo i gelcoat ''popravlja'' kada se radi o procesu obnove i saniranja trup i ta se samo koristi parafinsko ulje, tj. kada špricamo već gotovu brodicu. 24h nakon nanošenja zadnje ruke gelcoata, potrebno je skinuti sloj parafina. To se radi sa acetonom. Nakon toga se gelcoat pobrusi sa vodobrusnim papirom i nakon toga se ispolira. Namjena gelcoata prvenstveno je da se on postavlja u kalupe još dok se brodica proizvodi, ali moguće je i naknadno nanošenje gelcoata sa špricom premda mnogo majstora za velikim oprezom ulazi u taj proces. Špricanje gelcoata je specifičan posao i kvaliteta ovisi o više čimbenika kao što su kvaliteta materijala, vrsta alata, temperatura zraka, pravilan omjer mješanja te sam ljudski faktor. Što se tiče kvalitete materijala, ovdje vrijedi pravilo da su skuplji materijali i kvalitetniji. Bitno je naglasiti da ovi materijali imaju svoj vijek trajanja i gotovo su neupotrebljivi nakon isteka tog vijeka trajanja. Prilikom nanošenja gelcoata na plovilo koriste se alati poput valjaka, kistova ili šprica. Kada se gelcoat nanosi u kalup, može se nanijeti i sa sintetičkim valjkom za smolu, no, prilikom nanošenja na vanjski trup, znači kada se rade popravci na gelcoatu tu je već druga priča. Svaki alat ostavlja tragove. Zračni pištolj, tj. šprica je jedini pravi izbor za nanošenje gelcoata prilikom popravaka jer pri korištenju valjka ostaju sitne rupice dok kod korištenja kistova ostaju brazdice ili sitna udubljenja. Ovi tragovi su vidljivi samo kada se brodica farba izvana, pri proizvodnji brodice u kalupima to nije bitno i možete ga nanijeti bez problema sa valjkom i ona će biti savršeno glatka kada izađe iz kalupa. U cilju da posao bude obavljen kvalitetno, najbolje je koristiti špricu jer šprica uvjek raspršuje sloj ravnomjerno jednakom gustoćom po površini brodice. Temperatura zraka je osobito važan čimbenik pri obavljanju ovog posla i bitno se držati pisanih pravila na ambalaži pojedinog proizvođača. Kod visokih temperatura mogu nastati problemi sa prebrzim skrutnjavanjem gelcoata. Ovo skrutnjavanje je dodatni problem za špricu jer se materijal prebrzo skrutnjava i stvaraju se grudice koje ne mogu proći kroz diznu. Prilikom rada sa gelcoatom, poželjno je ne pripremati velike količine zamješanog materijala da se nebi skrutio prije samog nanošenja. Gelcoat je dosta specifična boja, tj. tip poliesterske smole koja je otporna na veliki broj kemikalija, otapala i tvari, a isto tako na habanje i grebanje. Da bi se zamješao gelcoat kako treba, mora se staviti odgovarajući postotak katalizatora (aktivator za skrutnjavanje), razrijeđivača za gelcoat te na kraju na zadnju ruku bojanja parafinsko ulje. Jako je bitno paziti na pravila omjer mješanja svih komponenti premaza.
  • 18. 14 Isto tako potrebno je koristiti baš komponente predviđene za tu najmenu. Postoji baš originalan razrjeđivač za gelcoat koji je gotovo kao aceton ali u svom sastavu ima i stirena. Prilikom izrade nove brodice kada se gelcoat nanosi u kalupe, u gelcoat nije potrebno stavljati razrjeđivač za gelcoat, razrjeđivač se stavlja samo onda kada ga želimo razrijediti, a to je u slučaju kada ga farbamo ili špricamo izvana. U nastavku je dan primjer miješanja komponenti gelcoata u količini od 0.5 litre. Na tu količnu ide: 10 ml katalizatora, 75 ml razrjeđivača za gelcoat, i otprilike 20 ml parafinskog ulja. Ovaj recept bi bio za neku normalnu temperaturu 24°C . Ako se radi po zimi na temperaturama oko 15°C može se staviti 15-20 ml katalizatora na ovu količinu. Slojevi nanošenja moraju biti točno onakvi kako su propisani na ambalaži. Mjesta na koje se nanosi gelcoat su deblja mjesta koja su manje podložna stresovima, tj.savijanju jer uz sve svoje prednosti, gelcoat je podložan pucanju prilikom dugotrajne izloženosti stresu pa je ta mjesta možda bolje tretirati klasičnim dvokomponentnim poliuretanskim bojama jer su one dosta elastičnije. Slika br. 7 – nanošenje gelcoata na kalup 7 7 Web izvor: http://uputstva.org/barke/gelcoat.php (Posjet: 15.02.2013.)
  • 19. 15 2.5. PLASTIFICIRANJE DIJELOVA NA STAKLOPLASTIČNOJ BRODICI Plastificiranje je proces ojačanja plastičnim vlaknima, epoksidnom ili poliesterskom smolom nekog dijela brodice, bilo ono od stakloplastike, metala ili drva u svrhu zaštite od korozije, očuvanja ili ojačanja. Proces je sličan kod svih materijala. Na potpuno suhu i blago obrušenu površinu nanosi se sloj smole s katalizatorom. Na polusuhu želiranu površinu nanose se slojevi stakloplastičnih vlakana u mat ili rov izvedbi koja se opet premazuju smolom postepeno istiskujući mjehuriće zraka. Proces se ponavlja koliko je to potrebno ponavljajući prethodne korake. Završni sloj smole se obrađuje brusnim papirom i priprema za nanošenje gelcoata ili primer sloja za daljnje bojanje poliuretanskim bojama. Na brodicama i jahtama često možemo susresti drvo kao materijal od kojeg su napravljeni razni funkcionalni elementi brodice kao što su npr. sidrene platforme, platforme za ulaz i izlaz iz mora, itd. Drvo prije svega ima estetski značaj, pogotovo plemenitije vrste kao što su tikovina, mahagonij, iroko, ali zahtjeva puno više održavanja od stakloplastike. Ako se ne održava pravilno, postepeno gubi na izgledu i čvrstoći tako da se vlasnici plovila često odlučuju na plastificiranje takvog dijela broda. Na slici ispod je prikazana sidrena platforma u procesu plastificiranja od vodootporne šperploče. Slika br. 8 – Plastificiranje vodootporne šperploče poliesterskom smolom i staklenim vlaknima
  • 20. 16 2.6. BOJANJE STAKLOPLASTIKE 2.6.1. OBRADA I PRIPREMA ZA BOJANJE I LAKIRANJE Kada su završeni svi grubi radovi na stakloplastičnoj brodici ili stakloplastičnoj površini pristupa se pripremi za bojanje. Sve površine moraju biti zaglađene bez razlika u visinama nakon popravaka oštećenja. To se postiglo upotrebom poliesterskog kita i predviđenim brusnim papirima za određene faze popravka. U praksi se zadnja bruženja rade za papirima gradacije 300 - 400. Prije nanošenja bilo kakvog premaza površina mora biti oprana slatkom vodom da bi se iz najsitnijih pora isprale čestice prašine i soli. Nakon sušenja, površina se pregledava te se acetonskim ili antisilikonskim čistilima skidaju i čiste zaostali tragovi masnoće ili drugog onečišćenja. Za sam proces bojanja vrlo su bitni okolni uvjeti te bi bilo poželjno da se sam proces obavlja u kontroliranim uvjetima, tj. kontroliranoj atmosferi, npr. u termolakirnici. To često nije moguće pa se proces bojenja izvodi na otvorenom. Vrijeme bi trebalo biti suho, bez vjetra, sa što manje vlage i u rasponu temperatura od 18 do 25 stupnjeva celzijevih. Svaki od tih elemanata utječe na završni proizvod, tj. izgled i kvalitetu obojane površine. Prije nanošenja boje, na površinu se nanosi primer boja za plastiku, koja služi za popunjavanje malih oštećenja na površini te bolje prianjanje boje na podlogu. Slika br. 9 – Zaglađivanje kitovanih površina i priprema za nanošenje primera
  • 21. 17 2.6.2. PRORAČUN BOJE Koliko je boje potrebno za bojenje dna brodice, nadvodnih stranica ili palube određuje se prema površini u četvornim metrima, koju se namjerava bojati te izdašnosti 1 kg ili 1 litre boje. Izdašnost boje navedena je na ambalaži boje, a prosječni podatak o četvornim metrima može se približno izračunati na slijedeći način: - Podvodni dio trupa motorne jahte i jedrilice s dugačkom kobilicom, (u četvornim metrima) = dužina na vodenoj liniji x (širina + gaz) - Podvodni dio barke, lake jedrilice s uskom, perajastom kobilicom, ( u četvornim metrima) = ¾ dužine na vodenoj liniji x (širina + gaz) - Nadvođe trupa, ( u četvornim metrima) = 2 x (dužina preko svega + širina) x srednja visina nadvođa, - Paluba ( u četvornim metrima) = dužina preko svega x širina Dobiveni proračun primjenjuje se na isti sljedeći način: Potrebna količina boje = površini za bojenje : izdašnost boje. Npr. za površinu od 15 m potrebno je 1,5 kg boje kojoj je izdašnost navedena kao 10 m2 /kg. Podrazumijeva se da će 1,5 kg boje biti dovoljan da se jednom premaže spomenuta površina; ukoliko se premaziva dva ili tri puta, potrebno je toliko puta više boje. 2.6.3. BOJANJE PIŠTOLJEM I DRUGIM ALATIMA Izuzev većine otrovnih premaza, sve brodske boje osim četkom, četkom (pinelom) i valjkom mogu se nanositi i prskanjem, i to svim postojećim postupcima: bezračnim, zrakotlačnim i elektrostatskim. Većina proizvođača boje preporučuje mlaznice od 1,2 -1,5 mm. Od 0,35 – 0,55 mm s bezračnim s pritiskom od 3 – 5 bara. Viši pritisak povoljniji je za završno lakiranje jer se na taj način izbjegava stvaranje curkova boje. No, namještenje mlaznice na najmanji promjer smanjuje curenje. Pištoljem se uglavnom treba raditi ukoliko su površine za bojenje velike. Prskati treba s udaljenosti od 25 – 30 cm, a pištolj
  • 22. 18 držati pod pravim kutom prema površini. Ukoliko je površina koju bojimo u vodoravnom položaju, pištolj treba držati pod kutem od oko 45 stupnjeva. Radi se ''mokro na mokro'', prolazeći pištoljem u križ i uvijek malo preko ruba. Slika br. 10 – Smjer bojanja kod nanošenja boje u ''dvije ruke'' 8 Boju je potrebno prethodno razrijediti prema uputama proizvođača propisanim razrijeđivačem. To znači da treba nanositi više dodatnih slojeva kako bi se dobila odgovarajuća debljina suhog sloja. Kod bojenja četkom ili kistom (pinelom) koriste se okrugle, plosnate i debele četke, tj. pineli. Okrugli su najprikladniji za temeljne premaze preko velikih površina kao i za međupremaze. Plosnatim i debelim kistovima i četkama postižu se bolji rezultati pri završnim premazima. Svi ti premazi mogu se nanijeti i valjkom, ali je preporučljivo da se prvi, temeljni premaz uvijek nanosi četkom, tj. pinelom jer se njime boja bolje ''umasira'' u podlogu i ne zaostaju prazne pore. Novi kistovi često otpuštaju dlaku pri radu sa njiima. Stoga ih je prethodno poželjno dobro oprati u razrijeđivaču i dobro istrljati po nekakvoj podlozi, najbolje komadu daske. Pri bojanju se kist ili četka umače samo do polovice dlaka u boju, kako se nebi zahvatilo previše boje. U ruci se drži približno pod pravim kutem prema površini koja se boji. Boja se prvo razmaže 8 Ivičević – Bakulić, M. (2003.) Održavanje trupa i palube drvenih i stakloplastičnih brodica. Diplomski rad. Dubrovnik, Sveučilište u Dubrovniku
  • 23. 19 u vodoravnom smjeru preko male površine, a zatim još jednom ali u okomitom smjeru. Na kraju se prođe još jednom ali bez pritiskanja i s koso položenim kistom. Na taj način se postiže sjajnija površina bez tragova od dlaka. S bojama koje se brže suše i onima dvokomponentnog tipa lakše se radi ako penilo nije široko, najviše 5 do 7 cm, ali i ako se odjednom premazuju manje površine. Valjak od krzna ili umjetne spužve umače se u boju toliko da ona ne dođe do osovine držača. Nakon toga suvišna boja se cijedi preko plastične rešetke, te se s njim prelazi preko površine koju se boji uz jednoličan pritisak. Radi se također u križnim smjerovima. Kod rada sa dvokomponentim bojama koriste se samo prirodni krzneni valjci, jer se oni od spužve mogu slijepiti i stisnuti. Za sva bojenja trupa bilo jednokomponentnom ili dvokomponentnom bojom praktični su mali, desetak centimetara široki valjci sa žičanom drškom. Nakon bojenja se sav alat pere u razrijeđivaču koji preporuča proizvođač dotične boje. 2.6.4. BOJANJE, LAKIRANJE I GREŠKE PRI BOJANJU Nakon nanošenja primera, može se pristupiti bojanju brodice. Primer u nekim slučajevima nije ni potreban. Ukoliko je primer stavljen, nanošenju drugog namaza se mora pričekati minimalno 6 sati. U ovisnosti o vremenskim uvjetima i materijalu, drugi namaz se nekad nanosi i nakon 24 sata. Nakon sušenja, nanosi se boja, uz upotrebu odgovarajućeg razrijeđivača, prskanjem, četkom ili krznenim valjkom. U pravilu se ovaj proces obavlja zračnim pištoljem. U prethodnom poglavlju je točno opisan takav način bojanja. Ukoliko se koristi dvokomponentna boja, potrebno je imati na umu da se ona, kad je pripremljena, brzo skrućuje pri toplom vremenu. Ukoliko temperatura nije viša od 25 C, ima se vremena za nanijeti otprilike kanticu od jedne litre, dok se pri toplijem vremenu treba umiješati samo pola litre boje. Ako se radi u kasno proljeće ili ljeto, možda je bolje i odustati od dvokomponentne boje i upotrijebiti jednokomponentnu, jer se tada posao može obaviti bez žurbe. Kada se prvi namaz poliuretanske boje skruti (6 – 24 sata kasnije), može se ali se rijetko kad radi na popunjavanju zaostalih oštećenja poliesterskim kitom. Takvo popravci se izravnaju brusnim papirom gradacije 600 – 800 na mokro. Kada se površina osuši, odmasti se te je spremna za ponovno nanošenje boje. Nakon toga se
  • 24. 20 mogu nanositi 2 ili 3 premaza boje, zavisi koliko je potrebno. Nakon poslijednjeg premaza sačeka se i do mjesec dana, te se prelazi finom polir pastom, odstranjuju se eventualni tragovi penila ili valjda, a potom se premaže ''polišem'' i izglača do sjaja. U praksi se, pogotovo za dijelove trupa iznad vodene linije koriste bezbojni lakovi za stakloplastiku, tako da se nakon sušenja boje, cijela površina ponovno odmasti te se nanesu 2-3 ruke bezbojnog laka kojim se postiže visoki sjaj materijala bez obzira na poliranje. Slika br. 11 – Nanošenje boje valjkom Greške pri bojanju: - Ljuskanje boje: o Bojenje preko još vlažne ili nečiste površine o Miješanje različitog sustava o Prekoračenje vremena upotrebe dvokomponentne boje o Prevelik razmak između nanošenja temeljne i slijedeće boje; površinu je prethodno trebalo ohrapaviti brušenjenjem - Gubitak sjaja završne boje: o Boja je nanošena za vlažnog vremena ili uz velika kolebanja temperature o Bojenje je obavljeno u zatvorenoj prostoriji bez dovoljno ventilacije - Pucanje boje: o Pojava finog pucanja gornjeg sloja boje posljedica je nanošenja tvrdog tipa boje preko mekanog tipa
  • 25. 21 o Prekratko vrijeme sušenja između dva premaza o Za vrijeme rada naglo je pala temperatura - Smežurana boja: o Nanesen je predebeo sloj boje o Zbog jakog sunca namaz se prebrzo osušio na površini o Masna podloga - Dugačke linije, površina nije glatka: o Linije koje su od četke ili kista, na četki je bilo previše boje koja je prečvrsto razmazivana o Između nanošenja slojeva površina nije dino obrušena. - Sporo sušenje boje: o Preniske temperature o Nedovoljna ventilacija prostorije o Prethodni sloj nije dobro obrušen, samo površinski o Bojenje preko drugačijeg tipa boje - Jak obraštaj dna ubrzo nakon novog premaza: o Prejako razrijeđivanje o Premaz nije dobro promiješan o Pretanak sloj o Nakon premazivanja brodica je predugo bila izložena jakom suncu o Premaz je nanošen po kiši ili jakoj vlazi o Površina dna nije prethodno očišćena od prljavštine i masnoće - Pojava mjehurića: o Korišten je alat koji nakon pranja u vodi nije osušen o Nedovoljno i prebrzo sušenje o Predebeli slojevi nanošeni jedan na drugi o Premazivanje po vlažnoj površini o Prethodni dvokomponentni premaz se nije skrutio (kemijski)
  • 26. 22 2.7. ANTIVEGETATIVNI PREMAZ – PRIPREMA I NANOŠENJE Znanstvena istraživanja su dokazala da se zametak algi uhvati na površinu trupa već nakon nekoliko minuta nakon što je brodica spuštena u more (vodu), dok larve raznih crva i školjke tri do četiri dana kasnije. Nakon toga, bujanje tih nametnika nemoguće je zaustaviti. Oni usporavaju kretanje brodice kroz more (vodu) i povećavaju potrošnju goriva. Jedino rješenje za spriječavanje pojave algi i drugih organizama na trupu uopće je premazivanje trupa otrovnim sredstvima koja uništavaju mikroorganizme. Postoje razne vrste antivegetativnih premaza, ali u ovom poglavlju ćemo obuhvatiti sam one koje se nanose na stakloplastične površine. Ovi premazi kao što su otrovni za biološki svijet u moru, tako su i otrovni za ljude pa se mora malo više obratiti pozornost pri rukovanju njima. Bilo da se radi o drvenoj ili plastičnoj brodici, redoslijed radova je manje-više isti. Podvodna površina se dobro opere slatkom vodom, a trave i školjke se ostrugaju vodom pod jakim pritiskom, tvrdom četkom, limenom lopaticom ili strugalom (špatula). Slijedi brušenje srednje grubim brusnim papirom. Prakticira se i samo brušenje na mokro kako se nebi stvarala prašina od starog premaza. Kad je površina suha, prelazi se temeljnim premazom preko svih dijelova gdje je raniji takav otpao ili nema ostataka starog premaza. Kod nove brodice potrebno je premazati čitavu površinu. Za stakloplastične brodice proizvodi se poseban nagrizni temeljni premaz za tu svrhu dok se na metalnim i ferocementnim koriste oni s bitumenskom osnovom. U roku kojeg je propisao proizvođač temeljnog premaza potrebno je nanijeti otrovni premaz. Ukoliko se to ipak radi kasnije prethodno treba ponovno lagano prebrusiti površinu kako bi se osiguralo dobro prianjanje. Kao što je već rečeno, otrovni premazi sadrže dovoljno otrovnih sastojaka da naškode čovjeku. Treba izbjegavati udisanje prašine pri brušenju i uvijek raditi s maskom preko ustiju i nosa. Onima osjetljivijima smetat će i dodir s kožom pa ruke treba što prije oprati vodom i sapunom. Najbolje je raditi u rukavicama. Ukoliko otrovni premaz dospije u oči, potrebno ga je ispirati jedno duže vrijeme mlakom vodom te potražiti pomoć liječnika ukoliko se pojača nadražaj ili se oko upali. Što se tiče vrste antivegetativnih premaza, tržište obiluje raznim vrstama, proizvođačima i cijenovnim ranzima. Među najzastupljenijim proizvođačima su Hempel, Veneziani, Marine itd. Učinkovitost samog premaza ovisi o samoj pogodnosti tog premaza za dotično plovilo. Bitan je materijal podloge, brzina kretanja plovila te medij u kojem se kreće, tj. slanost vode te je bitno
  • 27. 23 proučiti sve što piše na ambalaži proizvoda prije odabira premaza za naše plovilo. U pravilu, antivegetativni premazi se nanose valjkom, a mogu se nanositi i četkom i špricom, tj. zračnim pištoljem u razrijeđenijem obliku. 2.8. ČIŠĆENJE STAKLOPLASTIKE Većina prljavštine na stakloplastici se može oprati vodom i spužvom, uz dodatak malo sapunice ili specijalnog šampona. Mrlje od ulja i nafte lako se skidaju mješavinom od 2 dijela deterdženta i 1 dijela petroleja, smola također, dok deblju naslagu treba prvo sastrugati komadom drva ili plastičnim strugalom pazeći da ne oštetimo podlogu. Za čišćenje se mogu koristiti i deterdženti iz domaćinstva, glicerin, maslinovo i laneno ulje, benzin, nafta i blaga industrijska čistila. Mogu se koristiti i abrazivna sredstva, npr. paste za pranje ruke ili ostali deterdženti iz domaćinstva, npr. Arf, Cif ili slično. S takvim sredstvima ne valja pretjerivati jer možemo vrlo lako oštetiti podlogu. Nakon primjene takvih sredstava, mogu se koristiti još neka jača sredstva kao aceton, razrijeđivač za boje, amonijak, blage kiseline, industrijski ocat, alkohol, metilni alkohol, toluen i ksilen. Industrijski se proizvode i razna druga sredstva, namjenjena baš za pranje stakloplastike al ona su nekad zbog svoje cijene drugi izbor, pogotovo jer se sličan učinak može postići jeftinijim i dostupnijim sredstvima. Kod takvih sredstava se ipak daje prednost poznatijim proizvođačima. 2.9. POLIRANJE STAKLOPLASTIKE Poliranje je jedan on bitnijih radova na stakloplastičnoj brodici. ''Poliš'' pruža zaštitu preko gel sloja i ispunjava sitne erodirane rupice u kojima se inače zadržava prljavština i voda. Poliš se nanosi samo na očišćene i suhe površine, mekanom krpicom ili vatom i zaglađiva se do sjaja. Nikako ga se ne smije nanositi preko zguljenog gel sloja ili otvorenog laminata. Dijelovi palube po kojima se hoda ne premazuju se jer će postati klizavi. Kvalitetna sredstva za poliranje su skupa ali tu ipak kvaliteta ovisi o cijeni . Sredstva za poliranje se proizvode na bazi umjetnih i prirodnih voskova. Na prirodni bazi, najpoznatiji je karnauba vosak koji tvori jedan od najotpornijih slojeva. Lako se skida
  • 28. 24 brisanjem za razliku od jeftinijeg poliša na bazi umjetnih smola, koji su žilaviji ali se skidaju samo s otopinama. Postoje i abrazivni poliši, poput onih koji se koriste za automobile, ali oni manje ili jače bruse površinu koja se polira. Dobri su za skidanje teško odstranjivih mrlja, ali ih se ne smije pretjerano koristiti. Izblijedjela boja trupa se može jednokratno vratiti opreznim poliranjem površine takvim abrazivnim sredstvima za poliranje. Poslije toga se nanose neabrazivna sredstva da bi se postigao maksimalan sjaj površine. Polirati se može strojno i ručno. Stroj olakšava i ubrzava sam proces ali završno poliranje se gotovo uvijek izvodi ručno. Slika br. 12 – Visoki sjaj gelcoata nakon poliranja 9 9 Web izvor: http://www.detailingbliss.com/forum/compound-polishing/3525-boat-polishing-gel-coat.html (Posjet: 03.04.2013.)
  • 29. 25 2.10. ČUVANJE STAKLOPLASTIČNE BRODICE I PRIPREMA ZA ČUVANJE Na kraju plovidbene sezone, brodicu je potrebno oprati čistom vodom, zatim blagom sapunicom ili specijalnim šamponom za stakloplastiku te isplahnuti čistom vodom. Moguće mrlje od masnoća se treba odstraniti, a ako postoje veća oštećenja površine, njih je potrebno sanirati jer će se uvelike olakšati proces pripreme plovila za iduću sezonu. Tek tada se brodica može premazati polišem da bi se bolje zaštitila sama površina brodice. Što se tiče podvodnog dijela brodice, potrebno je skinuti sve slojeve obraštanja, školjke i ostale organizme te se površina već može jednim dijelom obraditi brusnim papirima. Podvodnom dijelu je jako bitno da se pažljivo ispere slatkom vodom. Ako se plovilo ne skladišti u zatvorenom ili natkrivenom prostoru, ili se ne pokriva zaštitnim pokrovima, poželjno je da se na njega nanese deblji sloj zaštitnog voska ili neabrazivnog sredstav za poliranje te se takav sloj ne treba uoće zaglađivati. Kod biranja zaštitnog pokrova, preporučljivo je koristiti materijale od pletenog materijala a ne plastike jer se ispod plastike može kondenzirati vlaga koja se ne može osušitit te cijeli taj čin postaje kontraproduktivan. Sam proces čuvanja na kopnu je bitan za samu stakloplastiku jer je tada oslobađa vlage koju je upila armatura tijekom korištenja na moru. Kod skladištenja stakloplastične brodice, pogotovo na duže vremena, posebno je potrebno obratiti pozornost na podupirače na koje se oslanja brodica. Brodica se treba čitavom svojom težinom oslanjati na kobilicu. Bočni potpornji služe samo da drže plovilo u ravnoteži, što je opet važno jer ako nije težina pravilna raspoređena na lijevu i desnu stranu, tijekom dugog stajanja sam trup može postat izobličen. Potpornje je potrebno postaviti na mjestima gdje je ojačan sam trup brodice iznutra i time otklanjamo svaku mogućnost oštećenja. Poželjno je da je plovilo nagnuto na stranu krme tj.inkrmano da otklonimo mogućnosti skupljanja kišnice u proveni dio ili kabinu plovila. Mnogo plovila na krmenom dijelu ima čep (Kingston) koji je tad poželjno ukloniti da bi nakupljena voda ili kišnica mogla sama istjecati iz plovila.
  • 30. 26 3. DRVO I DRVENE BRODICE Većina drvenih brodova i brodica sagrađena je na klasičan način, od iskrojenih platica položenih jedna do druge, a mjesto dodira (sljubnica) ispunjeno je šuperivom radi brtvljenja. Plovila za sport i rekreaciju, građena na takav način, ne uživaju veliku popularnost zbog opsežnog održavanja iako im popravci nisu toliko komplicirani. Danas većina novosagrađenih drvenih plovila je spajana ljepilom (lameliranjem). Održavanje im je jednostvanije, ali je zato popravak kompliciraniji, u nekim slučajevima i neizvediv bez zamjene dijela trupa ili palube. Ipak, suvremenim poliuretanskim i epoksidnim bojama te sredstvima za impregnaciju koja su posljednjih godina postala dostupna nautičarima, predstavljaju osjetna poboljšanja. Vodoodbojne su, praktično vodonepropusne pa je time utjecaj vode (mora) na drvo sveden na najmanju mjeru, što je inače osnovni uzrok izobličenja i kvarenja tog prirodnog materijala. Redovnom primjenom tih boja održavanje će se znatno pojednostavniti, a plovila izrađena postupkom lameliranja po svojstvima praktično izjednačiti s onima kod stakploplastičnog broda. Često se zna čuti, za razliku od svih ostalih vrsta brodova, da drveni brodovi ''imaju dušu'', pogotovo oni koji nisu plastificirani. Zbog ubrzanog načina života, iz godine u godinu je sve manje i manje drvenih brodova koji ipak svoje mjesto ustupaju plovilima koji zahtjevaju manje vremena za održavanje. 3.1 POPRAVCI DRVENIH BRODOVA 3.1.1 ŠUPERENJE (KALAFATAVANJE) Trup građen dodirnim načinom treba jednom godišnje pažljivo pregledati, a sve otvorene sljubnice, rubove, završetke platica zaštititi od mora (vode). Olabavljeno i omekšano šuperivo pažljivo izvaditi, sljubnicu očistiti i staviti novo šuperivo. U kakvom je stanju šuperivo najbolje se može ispitati udarajući po njemu nabijačem, pri čemu udarac mora biti tvrd, a ne mekan. No, valja provjeritit da nije istodobno proguran na unutrašnju stranu trupa. Naravno, taj se posao isplati samo ako su platice zdrave i dobro učvršćene, pogotovo na krajevima i spojnim rubovima. Popravak boje ili stavljanje otrovnog premaza može započeti tek nakon obnovljenog šuperiva. Kod dodirno izvedene oplate trupa
  • 31. 27 šuperivo ima dva podjednako važna zadatka: zabrtviti sljubnice i osigurati tvrdi pritisak između svih dijelova oplate. Zbog toga neispravno, omekšalo šuperivo ne samo što propušta vodu već remeti brtveni pritisak susjednih platica. Pretpostavka za uspješno šuperenje je da su platice i lica sljubnica suhi i zdravi. Ako se namjerava zamijeniti svo šuperivo brodicu treba pravovremeno, na jesen, izvaditi iz mora kako bi se preko zime osušilo, te je potrebno ostrugati boju oko spojeva. Prije popravka sljubnice se očiste na svim dijelovima gdje je brtvilo istrunulo ili osjetno omekšalo. Prepoznati se može po tome što se teško suši i ostaje mokro. Preporučljivo je na takvim dijelovima izvaditi brtvilo u što većoj dužini, pa i zdrave dijelove, jer obnova šuperiva i na najmanjim dijelovima sljubnice znači krpanje koje neće dugo izdržati. Ukoliko se iznova šupari čitava sljubnica, brtvilo ispod i iznad popravljenog mjesta treba brižljivo kontrolirati i dodatno nabiti. U protivnom se ne dobiva jednaki pritisak između platica pa se šuperivo može razlabaviti. Pamuk u snopićima ili pletenici uglavnom se koristi za šuperenje manjih i užih sljubnica, na primjer na barkama i manjim brodicama (jahtama), dok se za veće brodove uzima kudjela u snopovima, namočena u smolu ili uljnu boju. Od alata je potreban izbijač za vađenje starog šuperiva, širilo kojim će se raširiti platice kada su previše stisnute i nabijač za nabijanje šuperiva, odnosno točkalo za uguravanje pletenice. Širina nabijača treba odgovarati sljubnici, dakle da ne bude veća od razmaka pletenica. Potreban je još i drveni bat, tvrda četka ili kist. Udarati treba čvrsto ali ne i prejako, prava mjera brzo se nauči. Prije šuperenja platice trebaju bitit suhe, a sljubice impregnirane lanenim uljem. Snopovi kudjele ili pletenica trebaju biti dovoljno debeli da se mogu nabiti do sredine otvora, ali ne i predebeli da se uslijed njihovog nabijanja platice ne bi iskrivile. Bez sumnje, ovdje je potrebna izvjesna praksa da bi se ovladalo poslom. Koliko snažno treba nabiti šuperivo ovisi i o debljini oplate. Počinje se od užeg kraja sljubnice i ide prema širim dijelovima. Najprije se šupere okomiti spojevi i bez prekida prelaze u vodoravne, dok se spoj na pramčanoj statvi načini u nastavku vodoravne sljubice. Kada se šuperivo nastavlja, spoj treba izvesti pažljivo stanjujući mu krajeve koji se preklapaju. Nabijeno šuperivo dobro se natopi mješavinom lanenog ulja i ''firnajza'' (verniša, firnis) koja se nanosi četkicom više puta. Preostali slobodni dio sljubnice treba odmah zapuniti u podvodnom dijelu trupa smolom ili odgovarajućim bitumenskim proizvodom, a u nadvodnom dijelu kit smjesom. Ta se smjesa priprema od staklarskog kita, lanenog ulja i uljne boje. Razrijedi se toliko da se može lagano nanositi a da ne ispadne. Nakon nekog vremena kit se osuši, ali se gubi na
  • 32. 28 elastičnosti, dok laneno ulje za dugo vremena konzervira šuperivo. Najbolje je sačekati oko 4 tjedna i tada očistiti zauljena mjesta krpicom namočenom u terpentin, a potom obojiti trup. To je bila stara metoda obrade sljubnice nakon nabijanja šuperiva. Zahtijeva dosta posla i povremeno obnavljanje, no nisu rijetkost brodovi stari i po 80 godina koji su šuperani na taj način potpuno vodonepropusni. Tek se u novije vrijeme umjesto kitova i bitumena za zapunjavanje sljubnica koriste sintetski kitovi i ''tekuće gume''. Rezultati su vrlo dobri, a trajnost višestruko veća. Na tržištu postoji već nekoliko vrsta tih kitova i tekućih guma na bazi silikonskih materijala, polisulfida itd. No, njihova primjena na oplati koja je ranije bila kitana tradicionalnim sredstvima nije jednostavna. Ove umjetne mase prianjaju uz drvo platice samo ako su sljubnice očišćene od masnoća, zaostalih od lanenog ulja i boje. Čišćenje je prilično teško jer je masnoća u većini slučajeva duboko prodrla u drvo; potrebno je istrugati sloj drva u sljubnici i više puta prebrisati acetonom ili trikloretilenom. Nakon toga, sljubnice i šuperivo se premazuju odgovarajućim temeljnim premazom jedan do dva puta i zatvaraju umjetnom masom. Pritom je najbolje koristiti tlačni pištolj. Dodatno palcem utiskuje se masa u sljubnicu gdje se to čini potrebno. Višak kita kasnije se odstranjuje žiletom ili tankim oštrim nožem, iako treba nastojati da masa dođe i malo dublje u sljubnicu jer će kasnije pritisak malo istisnuti. 3.1.2. POPRAVAK SLJUBNICE Kod starijih brodova rubovi sljubnice mogu omekšati pa ne mogu pružiti otpor potreban za brtvljenje, ili mogu istrunuti. Tada je najbolje izmjeniti tako oštećene platice (nova platica iskroji se prema staroj i prikuca čavlima na isti način), ponekad ih je jednostavnije popraviti, pogotovo ako nisu oštećene cijelom dužinom. Kako se to izvodi zakrpom od bakrenog ili olovnog lima koja se prikuca čavlima, ili pokrivnom letvicom koja se zakovicama ili vijcima učvrsti kroz oplatu za podlošku s unutrašnje strane, po mogućnosti dodatno za jedno ili dva rebra, prikazano je na slici br 13.
  • 33. 29 Slika br. 13 – Zakrpa sljubnice 10 Slika br. 14 – Obnova sljubnice 11 Oštećena sljubica koja se više ne može normalno zabrtviti šuperivom popravlja se pokrivnom letvicom koja se zakovicama ili vijcima učvrsti kroz oplatu za podlošku s unutarnje strane. I tu je potrebno staviti šuperivom, a potom i dosta brtvene mase. Ovakvi popravci možda ne izgledaju najljepše, pogotovo ako su na nadvodnom dijelu trupa ali su trajni i djelotvorni. Uz to, može se brzo obavitit a i prištedjeti opsežan posao i troškove zamjene čitavih oštećenih platica. Popravak sljubnice epoksidnim smolama s ugušćenim punilom ili sitno nasjeckanim vlaknima staklene vune, također je dobar način. Staro šuperivo i omekšale ili istrunule dijelove sljubnice treba najprije odstraniti, a zatim 10 Ivičević – Bakulić, M. (2003.) Održavanje trupa i palube drvenih i stakloplastičnih brodica. Diplomski rad. Dubrovnik, Sveučilište u Dubrovniku 11 Ivičević – Bakulić, M. (2003.) Održavanje trupa i palube drvenih i stakloplastičnih brodica. Diplomski rad. Dubrovnik, Sveučilište u Dubrovniku
  • 34. 30 lopaticom nanijeti smolu i ugurati klinastu letvicu. Ta letvica na jednom svom kraju treba biti šira od sljubnice kako bi se čvrsto uglavila te se nabija dok ne postane tvrda na udarac. S nekoliko drugih klinova ili čavala se pridržava uglavljena na mjestu dok se epoksidna smola ne ukruti. Nakon toga se višak letvice može izbljanjati ili izbrusiti. Slika br. 15 – Punjenje sljubnice epoksidnom smolom s punilom i klinastom letvicom 12 Na takav način mogu se uspješno popravljati sljubnice i na podvodnom dijelu trupa. Prethodno treba dobro očistiti drvo u sljubnici ili ga jednostavno malo odrezati kutnom brusilicom. Na isti način sljubnica se može i proširiti ako je preuska da bi se u nju ugurala klinasta letvica. Održavanje preklopno i letvičasto održavane oplate ne razlikuje se od opisanog za dodirmo izvedenu oplatu, osim dijela koji se odnosi na šuperenje, kojeg kod ovih tipova nema. Brtvljenje između platica ovdje je postignuto vrlo tijesnim spojem koji održavaju ljepilo, brtvena podloga i zakovice, odnosno čavli kod letvičaste oplate. Održavanje je zbog toga jednostavnije, ali samo dok je drvo zdravo. Kada jednom takve oplate zahvati truljenje ili budu jače oštećene od udarca, popravak je znatno složeniji jer prvo treba odvojiti zakovice ili čavle koji spajaju zdravi i oštećeni dio platica. Zakovice se mogu jedna po jedna raskovati pazeći da se ne rašire stare rupe jer će na to mjesto ponovno doći zakovice. Kod letvičaste izvedbe čavle treba rezati tako da se list pile ugura između zdrave i ištećene letvice. U pravilu, novopostavljene letvice više nije moguće čavlima spojiti s ostalim dijelom oplate, pa krojenje i ljepljenje mora biti precizno. Preporučljivo je na dijelovima gdje se spajaju stara i nova oplata, s unutrašnje strane, postaviti i podložne letvice, koje se treba zalijepititi preko spoja i dodatno učvrstiti s 12 Ivičević – Bakulić, M. (2003.) Održavanje trupa i palube drvenih i stakloplastičnih brodica. Diplomski rad. Dubrovnik, Sveučilište u Dubrovniku
  • 35. 31 nekoliko vijaka za drvo. Stari način križne gradnje s trakama od punog drva i pamučnim platnom između njih, radi boljeg brtvljenja, vrlo je teško dobro popraviti na isti način kako je izvedena oplata, a ako su u pitanju veće površine možda i nemoguće. U takvom slučaju se koriste drugi materijali, furnir i tanja šperploča, koje treba u slojevima ljepiti epoksidnim ljepilom preko postojećih ili privremeno postavljenih rebara i dužnica. Spoj sa starom oplatom može se dobro izvesti, rubove zdravog dijela treba ukoso izbrusiti u širini od 8 – 10 debljina oplate, a zakrpe od furnira stepenasto iskrojiti kako se to radi pri popravku oplate od vodootporne šperploče. 3.1.3. POPRAVAK PALUBE Prema iskustvima brodograditelja, prosječan vijek trajnosti brtvila i najbolje izrađene letvičaste palube iznosi oko desetak godina. Kad se brtvilo počne povećano odljepljivati najbolje je obnoviti ga na čitavoj palubi. To je opsežan posao, ali ga može obavitit i spretniji amater ako želi uštedjeti dosta novca; od cijene za koju bi za posao platio stručnjaku na materijal otpada tek oko 15 %. Najčešći kvar je mjestimično odljepljivanje mase od ruba sljubnice. Takva mjesta zapaze se po tome što okolno drvo ostaje duže vlažno zbog vode koja se skuplja ispod brtvila. Na sumnjivom mjestu potrebno je izvući djelić brtvila i provjeriti da li se duboko u sljubnici zadržava voda i prljavština. Ako se u dnu nalazi pamučna vrpca, dovoljno je provjeriti da li je pamuk mokar. Sve su to znakovi propuštanja brtvene mase. Obloga tikovih letvica na stakloplastičnoj palubi ponegdje završava uz okomitu stijenu nadgrađene kabine ili kormilarnice. Tu se rado stvaraju džepovi u kojima se skuplja voda koja katkad procuri ispod obloge. Potrebno je pronaći takva mjesta i dobro ih obložiti brtvenom masom, ali masu nanositi samo na očišćena i suha mjesta. Ako je stijena palube na stakloplastičnoj brodici izvedena kao sendvič s jezgrom, događa se da voda prodre i u sendvič. Udaranjem manjim čekićem po donjoj, unutrašnjoj strani palube, otkrivaju se ''rane'' i tu se umjesto punog i tvrdog zvuka čuje ''šuplji'' i ''meki'' zvuk. Popravak palube s već raslojenom sendvič jezgrom velik je posao i za profesionalca. Prosječan nautičar može ipak uspješno sanirati pojedine dijelove i otkloniti slaba mjesta prije nego što su uzrokovala veću štetu. Sljubnice treba očistiti od starog brtvila i temeljito oprati acetonom i trikloretilenom. Preporučljivo je skinuti ograde i dr. jer brtvilo treba obnoviti i na mjestima koja pokriva takva oprema. Kao alat za
  • 36. 32 iskopavanje stare brtvene mase može se upotrijebiti bilo kakav alat zaobljenog naoštrenog vrha. Vrh takvog alata se pažljivo ugura u staru brtvenu masu ali tako da dođe između mase i rubne površine drva. Potrebno je iskrivljeni dio nakositi prema drvu tako da struže, ali ne i da se zareže u površinu. Struganje treba nastaviti dok se stara masa potpuno ne odstrani. Činjenica je da je za ovakve radove poželjna određena praksa s ovakvim tipom poslova. Tamo gdje je pronađena prljavštvina na stranicama ili na dnu sljubnice, masa ne drži dobro i treba je iskopati. Kad se dođe do zdravog dijela, potrebno je iskopati još malo zbog sigurnijeg povezivanja stare i nove brtvene mase koja će se dodati. Kad se prašina od prethdonog rada temeljito očisti,stavljamo zaštitnu traku na sam rub sljubnice s jedne i druge strane da ne zamažemo drvo masom. Prije nove brtvene mase se može staviti primer, jednokomponentan ili dvokomponentan, ovisno o uvjetima rada. Dvokomponentnu brtvenu masu potrebno je dobro izmješati prije upotrebe. U slučaju da je pregusta da bi se ulijevala u sljubnicu potrebno ju je unositi lopaticom. Rjeđa masa može se naliti u kašeticu, namjestiti u pištolj i tako utiskivati. Jednokomponentne mase se obično isporučuju u tubama s vrškom. Vrh tube je potrebno lijepo odrezati i oblikovati da liježe u sljubnicu. Pri ulijevanju mase nastoji se da masa ide od dna sljubnice prema gore. Pištolj ili tube se povlače što jednoličnije kako se nebi stvarali zračni mjehurići. U pravilu se uvijek nanosi malo više mase jer se ona slegne ili stisne. Nanesenu masu je najbolje ostaviti nekolioko dana pa se tek onda čisti i skida višak oštrim strugačem ili dlijetom. Ukoliko se nema dovoljno vremena, površina se može odmah poravnati lopaticom pritiskajući masu u sljubnicu. Nakon izravnavanja mase skida se maskirna vrpca. Letvice koje su naprsnule zbog naprezanja ili lošeg materijala najbolje je odmah zamijeniti. Naprslina obično ne prolazi cijelom dužinom i lako se može utvrditi također po tome što takvo mjesto ostaje vlažno i kad je paluba suha. Dovoljno je izrezati oštećeni dio, na način da se prvo izvade vijci na dijelu gdje se planira popravak, a potom se dlijetom pažljivo izdubi i izbije oštećeni dio. Paluba se očisti od starog ljepila i brtvila, poravna se odstranjeni dio te se potom zalijepio iskrojena nova letvica, zaviju vijci, čepovi, novo brtvilo i sve se zagladi brušenjem. Ovakva izmjena dijela letvice je brub, ali neizbježan postupak jer ako se ne napravi voda će ulaziti ispod letvica i s vremenom pričiniti mnogo veću štetu. Na letvičastoj palubi ponekad ispadne drveni čep iznad glave vijka ili pak po dužem zadržavanju vode može se zaključiti da nije vodonepropusan. I kod ovakvih situacija preporuča se čim prije popraviti oštećeno mjesto jer će voda prolazeći uz viijak
  • 37. 33 doći do sendvič sloja ili oplate. Kitanje, zapunjavanje smolama i ljepilima, čemu se često pribjegava kod ranije opisanog naprsnuća letvica i oštećenog čepa, može biti samo privremeno, ali nikako i trajno rješenje. Ponekad u manjim slučajevima to i uspije, ali to ne treba smatrati uobičajenom praksom. Izmjena čepa je jednostavna; izvadi se vijak, izbuši rupa nekoliko milimetara dublje te se vijak ponovno uvrne. Zatim se očiste stranice rupe gdje dolazi čep, izradi se novi te se zalijepi na svoje mjesto s malo epoksidnog ljepila. Bolje je da se čep ne nabija prečvrsto jer će kasnije od vode nabubriti. Prije nego se ljepilo skruti, dlijetom se odbije višak čepa i poravna se brušenjem. Na taj način se u rubove oko čepa ugura i malo piljevine, koja će se izmiješati s ljepilom i poravnati eventualno neravne rubove. 3.1.4. POPRAVAK REBRA Napuklo drveno rebro koje se lako uočava već i po sljubnicama koje ''zijevaju'' jače od ostalih, ne zamjenjuje se s novim rebrom već popravlja ugradnjom dodatnog, tzv. ''slijepog'' rebra na oštećenom dijelu. Dobro je da se to dodatno rebro ispili lisnatom pilom, kako je to to prikazano na crtežu, te nakon toga ugradi. Po potrebi može se prethodno i kuhati zbog boljeg savijanja. Prorez olakšava savijanje i umanjuje naprezanja kojima je staro rebro bilo izloženo. Učvršćuje se zakovicama, koje ponovno povlače platice, a neprirodno veliki zijev sljubnice se gubi. Dodatno se rebro ne učvršćuje za staro. Slika br. 16 – Popravak napuklog rebra u drvenoj brodici 13 13 Ivičević – Bakulić, M. (2003.) Održavanje trupa i palube drvenih i stakloplastičnih brodica. Diplomski rad. Dubrovnik, Sveučilište u Dubrovniku
  • 38. 34 3.1.5. OŠTEĆENJE TRUPA OD ŠPERPLOČE Dublja i veća oštećenja na oplati trupa ne smiju se popravljati kitom, kao ona manja, površinska, gdje dubina oštećenja ne prelazi 1/3 debljine oplate. Ukoliko su potrebni veći zahvati, treba izrezati čitav dio u kvadratni ili ovalni oblik. Odrezani rub se zatim brušenjem nakosi u dužini koja odgovara zbroju 10 debljina; npr. kod oplate od 10 mm skošenje treba iznositi 10 cm. Naravno, pri ovom je poslu potrebno malo vještine i strpljivosti. Što je površina kosine ravnija i manje grbava ljepljenje će biti bolje. Zatim slijedi izrada istog takvog skošenja na zakrpi, komadu ploče iste debljine izrađene u veličini oštećenja koje treba zakrpati i kosine na oplati dobivene brušenje. Potrebno je pripaziti da ploča lijepo prilegne na pripremljeni otvor. Tek nakon toga slijedi ljepljenje vodootopornim ljepilom. Dok se ljepilo suši treba osigurati i pritisak na ploču zakrpe. Umjesto ploče mogu se koristiti furniri ili tanje šperploče, stepenasto iskrojene i ljepljene jedna na drugu. Slika br. 17 – Zakrpa šperploče 14 14 Ivičević – Bakulić, M. (2003.) Održavanje trupa i palube drvenih i stakloplastičnih brodica. Diplomski rad. Dubrovnik, Sveučilište u Dubrovniku
  • 39. 35 Ovakav način popravka preporuča se i za laminiranu križnu izvedbu oplate. Pokušaj da se izbjegne dugotrajan posao košenja, a zakrpa samo plastificira s obje strane, moguć je, ali ne i pouzdan. Nikad ga ne treba primjenjivati na podvodnom dijelu trupu. Slično je i sa zakrpom koju podupire veća ploča s unutrašnje strane, gdje to raspored rebara dozvoljava, i gdje se uz ljepilo obavezno koriste zakovice kroz oba sloja šperploče (oplatu i podmetnute ploče). I ovakav način je uputnije primjenjivati samo na nadvodnim dijelovima, iako je jači od onoga sa slojevima stakloplastike. Opisani način popravka šperploče primjenjuje se i za popravak lameliranih oplata furnirima ili tanjom šperpločom, s istim materijalom i tipom ljepila. Komadi furnira ili tanke šperploče iskroje se u raznim veličinama kako bi se postupno pokrivali izbrušeni dio zdravog dijela trupa. Dobro popravljeno mjesto kasnije se uopće ne primjećuje. 3.1.6. POPRAVAK OŠTEĆENE DRVENE OPLATE Primjer oštećenja drvene oplate: Slika br. 18 – Popravak oštećene drvene oplate 15 15 Ivičević – Bakulić, M. (2003.) Održavanje trupa i palube drvenih i stakloplastičnih brodica. Diplomski rad. Dubrovnik, Sveučilište u Dubrovniku
  • 40. 36 1. Oštećenje na platici oplate, iako možda zahvaća čitavu dužinu između dva rebra, ne smije se popravljati na rebrima. 2. Oštećeni dio se reže dalje, između dva rebra. Zatim se izbuše rupe kroz koje može ući uska lisnata pila. 3. Prvo se montiraju podloške i učvrste zakovica. Podloška mora biti dovoljno velika, približno kako je to vidljivo na slici iznad. 4. Novi dio se iskroji prema izrezanom i zatim se učvrsti na podloške također zakovicama, te na rebra kako je to bilo i ranije. Sljubnice se na kraju ispunjaju šuperivom, ali i rubovi gdje se okomito sastaju stara i nova platica kakos e more ne bi uvuklo ispod šuperiva. 3.1.7. SUHO TRULJENJE DRVA To je gljivično oboljenje drva, prisutno na mnogim starijim drvenim brodicama. Ono je ograničeno na dijelove koji nisu stalno u vodi već su samo djelomično vlažni uz prisustvo kisika. Znači na mjestima iznad vodene linije koja su izložena prskanju. To oboljenje napreduje polako, ali sigurno. Mjesta koja su počela truliti na takav način mogu se prepoznati po smeđoj boji. Sredstva koja se koriste protiv takvih oboljenja većinom su otrovi, ali nisu uvijek djelotvorni pa čak i kada se oboljela mjesta redovno natapaju. Veći uspjeh u suzbijanju imaju tek impregniranje i zasićenje oboljelih mjesta epokisdnom smolom, koja štiti ta mjesta od gljivica a i samog doticaja kisika. Dijelovi koji se žele obraditi na takav način trebaju se najprije dobro osušiti, a tamo gdje su gljivice zahvatile i u dubinu, preporuča se izbušitit rupe promjera 2 – 3 mm na svakih 2 cm zbog boljeg sušenja. Nakon sušenja, drvo se nekoliko puta treba dobro premazati epoksidnom smolom, npr. West 105 – 206. Ovakva liječenja treba primjenjivati samo na dijelovima koji se mogu zamijenitit novima (kobilica i rebra trupa), što je ipak sigurniji način. Uz rebro koje se ''liječi'' dobro je ugraditi i jedno zdravo, tzv. ''slijepo'' rebro, za slučaj da liječeno istrune. Ponekad se oboljeli i istrunuli dijelovi mogu potpuno izrezati te se saniraju na
  • 41. 37 način opisan u prethodnim odlomcima ovog rada. Nakon toga površina se ostavi da se dobro osuši, te se od zdravog drva oblikuje komad kojim će se nakon sušenja zakrpati izrezano mjesto. Osušene površine se dobro natope epoksidnom smolom, zakrpa također te se zatim ulijepi u izrezani dio. 3.2. PLASTIFICIRANJE DRVENIH POVRŠINA I DRVENOG BRODA Plastificirati brod je jedna od diskutabilnijih tema kada se priča o drvenim brodovima. Drveni brod u svom izvornom obliku je, mnogi će reći: ''brod koji ima dušu'', koji postaje nešto sasvim drugo kada se plastificira, no drveni brod koji nije plastificiran troši puno više vremena vlasniku ako se on misli brinuti oko njega baš kako treba. Može se diskutirati i o samom značenju što znači plastificirati drvo, a što zaštiti ga. Kada se spomene plastificiranje, prvo na um pada poliesterska smola koja se u kombinaciji sa stakloplastičnim mat i rov vlaknima, u više ''ruku'' nanosi na trup broda. Bitno je naglasiti da je ta metoda zastarjela, a i nije toliko učinkovita. Brod je sustav od puno drvenih elemenata, čak i više vrsta drva koje svako ima dilataciju te pod utjecajem vlage, sunca, mora, poliesterska ''košulja'' nije dugog vijeka. Sama po sebi, poliesterska smola je kruta, a i sklona je osmotskom upijanju vlage. Ako cijeli proces nije pravilno odrađen, pogotovo ako drvo nije dovoljno suho, plastificiranje takvog broda je kratkoročno te će se nakon 5 – 6 sezona imati veći problem koji nosi više održavanja i novca nego na samome početku. Bilo da se radi zaštita ili plastificiranje različitim vrstama smola, najbitnija stvar je da je vlaga u drvetu što manja. Neki majstori detaljno prate vlagometrom vlagu, te se na takav posao odlučuju tek kad je vlaga ispod 8 %. To se može postići jedino dugim sušenjem drveta i to podrazumijeva da je brod duže vremena izvan mora. Druga najbitnija stvar je da su svi drveni elementi, tj. cijeli brod od zdravih elemenata, bez tragova truljenja, masnoće ili ostalih oboljenja i onečišćenja, te svaki element mora biti obrušen do zdravog drva. Najbolje rješenje je rastavljanje gotovo svih konstruktivnih elemenata da bi se moglo pristupiti svim površinama sa svih strana. Kada se uzme u obzir da treba mijenjati neke dijelove trupa, oplate ili cijeli niz konstrukcijskih elemenata, dolazimo do pitanja koliko je uopće potrebno takav brod dalje plastificirati te trošiti novac na materijal. Tu se
  • 42. 38 radi o pronalaženju nekakvog kompromisa između novca kojeg je potrebno uložiti i vremenu koji smo spremni odvojiti za održavanje kroz idućih 10ak godina. Golo drvo bez plastificiranja iziskiva svako par godina preglede trupa, šuperenje, mijenjanje propalih dijelova dok dobro plastificiran brod, uz neko osnovno održavanje može trajati desetljećima bez nekih velikih popravaka. Uz dugo sušenje, pojavljuju se pukotine i razmaci među površinama koje je potrebno ispuniti. To se najbolje radi sa epoksidnim smolama te miješanjem u tu smjesu drvenog praha (ostaci od brušenja te obrade drva koji smo ugradili na brod) ili za to predviđenog punila. To nikako nije preporučljivo raditi sa poliesterskom smolom i kitovima jer kao što smo već spomenuli, smole na bazi poliestera su kruće, ne dozvoljavaju dilataciju drva i površina te se nikako ne slažu s vlagom. Brod se okreće kobilicom gore, a prije se skidaju svi dijelovi koji bi tome mogli smetati, npr. kabina ili slično. Nakon krpanja i brušenja neravnina, površina je spremna za nanošenje platna i smole koje je prethodno potrebno izmjeriti i izrezati po dijelovim broda da bi se olakšao proces plastificiranja i smanjila mogućnost greške. Cijela površina se prelazi sa epoksidnom smolom na koju se polaže platno. Platna koja se koriste kod plastificiranja sa epoksidnom smolom su lakša i tanja od onih za plastificiranje sa poliesterskom smolom, oko 80 gramska, koja su čak i poslije premazivanja slojem epoksi smole skoro pa prozirna. Kod međupremaza je potrebno pratiti vrijeme sušenja i koliko je vremena maksimalno dozvoljeno do nanošenja drugog međupremaza, što se može iščitati sa ambalaže proizvoda. Površine se kitaju mješavinom epoksi smole i punila koje se može kupiti u trgovini (npr. microsilica od Veneziania) ili se u smolu može staviti drvena prašina potrebne gradacije. Kod plastificiranja sa epoksi smolom nije potrebno dodavati puno slojeva platna kao što je to slušaj sa poliesterskom smolom jer epoksi smolu karakterizira puno veća čvrstoća i otpornost. Na vanjski trup i kobilicu se stavlja više slojeva platna nego na unutarnje površine. Brod se uspravlja te se cijeli postupak krpljenja, brtvljenja, kitanja i brušanja ponavlja i izvodi na toj strani broda. Nakon toga se nanose slojevi smole i platna. Potrebno je nekad i dignuti više konstrukcijskih elemenata da bi se moglo pristupiti svim površinama broda. Kod polaganja platna najbitnije je da je sav zrak istisnut a to se postiže dugotrajnim tapkanjem pinelom kod manjih površina ili za to predviđenim valjcima. Samo polaganje vlakana i slojeva plastike se ponavlja u za to predviđenim vremenskim intervalima kako piše na ambalaži proizvoda, te se ponavlja koliko je puta potrebno. Kao što je već naglašeno, potrebno je puno manje slojeva epoksidne smole i
  • 43. 39 vlakana nego kada se radi poliesterskom smolom. Potrebne rupice i frakture se po potrebi jos kitaju i bruse te je površina spremna za bojanje ili lakiranje. Jedina mana epoksidne smole je to da nije otporna na sunčeve UV zrake te je lakiranje ili bojanje obavezno bojama ili premazima koji su UV otporni. Površine koje su plastificirane jednim slojem tankog platna i premazane smolom su ostale prozirne te se one mogu premazati s više ruka bezbojnog dvokomponentnog laka. Površine koje su kitane više puta i koje se bojaju u željenu boju također je potrebno premazati više puta i između ruka, nakon sušenja prethodnog namaza površine zagladiti finim brusnim papirima. Na kraju, i obojana površina se može izlakirati bezbojnim lakom da bi se postigao visoki sjaj površine. Slika br. 19 – Polaganje prvog sloja platna na drveni trup 16 Neki brodovi u konačnici, računajući sve nanešene slojeve, bilo smole ili boje, imaju i do 20 slojeva premaza na površinama. Cijeli proces plastificiranja se može obaviti i poliesterskom smolom koja je višestruko jeftinija, ali puno kraćeg vijeka zbog svojih svojstava. Dobro plastificiran brod poliesterskom smolom zahtjeva uz održavanje neke 16 Web izvor: http://forum.ribolovnamoru.com/viewtopic.php?f=7&t=1343&start=135 (Posjet: 01.04.2013.)
  • 44. 40 popravke na plastificiranim površinama već nakon par sezona dok dobro plastificiran brod epoksidnim smolama ne zahtjeva popravke na površinama i do 10-ak sezona. Sve ovisi o dobroj pripremi i pravilnoj proceduri. Kad bi se pravila statistika i analiziralo kojim se materijalima plastificira općenito, Hrvatska jos malo zaostaje po, može se reći, svjetskim trendovima te se uvelike jos rabi poliesterska smola, baš zbog velike razlike u cijeni materijala. Slika br. 20 – Impregniranje drvenih elemenata epoksidnom smolom Bitno je naglasiti jednu stvar, koja je također jedna od diskutabilnijih tema, a to je da li je plastificiran brod teži od onoga koji nije plastificiran. To je stvar čiste matematike u koju se sada neće ulaziti, ali bitno je reći da je je suhi, pravilno plastificiran brod puno lakši od drvenog broda jer se količina, tj. težina smole i vlakana nikada nemože približiti težini vode koju u sebe ''povuče'' drveni neplastificiran brod. Za polemizirati je i da li se brod mora plastificirati iznutra i izvana; zagovaratelji teorije da se brod plastificira samo izvana kažu da se mora ostaviti jedna strana neplastificirana da bi drvo moglo disati jer će i najmanji postotak vlage utjecati na to da ce tijekom vremena ''zatvoreno'' drvo istrunuti, ali to se vrlo jednostavno može objasniti. Proces truljenja je proces oksidacije, a pošto je
  • 45. 41 drvo plastificirano za svih strana i plastificira se samo suho drvo, proces oksidacije je onemogućen. 3.3. PRIPREMA I BOJANJE DRVENOG BRODA Kod bojanja, osnovno je da se postigne dovoljno debeo i zdrav sloj boje koji će izdržati cijelu i više sezona. Ako je posao obavljen dobro od početka, dakle od gole površine drva i upotrijebljena kvalitetna boja (temeljna, međupremazna i emajl boja na kraju), nekoliko sezona može proći bez gotovo ikakvih zahvata, osim eventualnih popravaka od udaraca i ogrebotina. Naravno, pretpostavka je da trup prije bojenja bude pažljivo pripremljen, a šuperivo u sljubnicama zdravo i čisto. Za mjestimičan popravak boje prvo je potrebno lopaticom odstraniti sve oljuštene dijelove ili one koje se ne drže čvrsto za drvo, a zatim na suho odgovarajućim brusnim papirima obrusiti najmanje čitav namaz boje. Obrušenu površinu treba očistiti i zatim nanijeti završnu emajl boju. Nakon nanošenja međupremaza, ako je to potrebno, kitom i lopaticom se poravnava popravljeno mjesto, kako bi se ujednačilo s okolnom površinom. Ukoliko je oštećeno mjesto moralo biti očišćeno do drva, potrebno ga je osušiti i zatim obraditi brušenjem te temeljnim premazom. Ako se stara boja uvelike ljušti , izgubljena je na mnogo mjesta ili ponegdje treba popraviti šuperenje – često od brojnih popravaka površina više nije glatka i izgleda grubo – čitav sloj boje potrebno je spaliti plamenikom i rastopljenu boju odignuti od površine drva metalnom lopaticom. Bitno je da se plamenik ili puhalo ne drži predugo na jednom mjestu, kako bi se izbjeglo spaljivanje drva, već samo koliko je potrebno da sloj boje ''zakuha'' i pojave se mjehurići. Ovaj posao se uvijek radi duž gotova drva, a ne poprijeko. Nakon toga strugalom se očisti gdje je to potrebno, a čitav trup se prebrusi grubim brusnim papirom. Prašina se očisti gdje je to potrebno, a čitav trup se prebrusi grubim brusnim papirom. Prašina se očisti suhom četkom i čistom krpom te se potom nanosi primer za drvo. Ovaj dio se radi istog dana kako kiša nebi zatekla goli trup. Kada je primer suh, nanosi se još jedan namaz (sloj) te se pregledava šuperivo. Potrebno je popraviti ili obnoviti sva mekana mjesta te kitati gdje je to potrebno. Nakon toga se obrusi na suho čitav trup te ponovno kita gdje je to potrebno. Zatim se brusi srednje grubim ili
  • 46. 42 finim brusnim papirom – ovisno o vrsti drva: tvrđe drvo finijim brusnim papirom. Brusi se vibracionom busilicom ili ručno (brusni papir preko četvrtastog komada drva). Tamo gdje se pojavi golo drvo prestaje se brusiti, premaže se primerom, pričeka da se osuši te ponovno brusi sve dok se ne prestanu pojavljivati gola mjesta. Na taj način dobiva se dobra vodootporna osnova i glatka površina. Što i jest pretpostavka za dobar ''emajl finish''. Nakon toga na nadvodni dio trupa nanose se dva premaza temeljne boje za drvo i prvi međupremazne boje, uz obavezno brušenje finim brusnim papirom između svakog sloja. Slijedi prvi namaz emajl boje koja se posvuda polagano nanosi. Kada je premaz suh, potrebno je obrusiti finim brusnim papirom i pažljivo isprašiti. Na kraju dolazi drugi, posljednji namaz emajl boje. Za podvodni dio trupa odabere se temeljna boja prema preporuci proizvođača antivegetativnog premaza koji će se kasnije upotrijebiti. Nanose se najmanje dva premaza temeljne boje s brušenjem između svakog kako bi se osigurala vodonepropusnost. Otrovni, antivegetativni premazi nisu vodonepropusni. Za bojanje drva najpogodnije su jednokomponentne poliuretanske boje (dvokomponentne boje su prekrute i brzo pucaju), slabije, ali zato i jeftinije, tzv. boje za vanjske radove na uljnoj ili sintetskoj osnovi. Preporučljivo je uvijek koristiti čitavu paletu istog proizvođača, od primera i temeljne boje do završnog emajla. Najprikladnije je penilo (četka) širine 5-6 cm, koje se prije upotrebe treba dobro očistiti od neučvršćenih dlaka. Za toplog vremena boja se se brzo skrućuje. Radi li se dvokomponentnim bojama potrebno ih je brzo nanositi da bi se tokom rada održao tzv.''mokri rub''. To znači da se završni dio mora stopiti sa sljedećim. Ukoliko je rub već postao ljepljiv, ostat će uzdignuti trag na površini, to znači da treba raditi u manjiim dijelovima ako se boja brzo stvrdnjava. Koliko se boje treba pripremiti najbolje se utvrdi tokom bojenja. Radi se po suhom i mirnom danu bez vjetra. Boju prije upotrebe treba dobro promiješati, a povremeno i tokom bojenja s tim da je nakon jačeg mješanja treba ostaviti da miruje nekoliko minuta kako bi mjehurići isplivali na površinu. Bojati treba samo suhe, čiste i od prašine očišćene površine. Brusi se i premazuje sljedeći namaz (sloj) samo kad je prethodni potpuno suh.
  • 47. 43 3.4. BEZBOJNO LAKIRANJE DRVENOG BRODA I DRVENIH POVRŠINA Ovaj se postupak sve češće izvodi raznim impregnirajućim lazurnim materijalima. Na ovaj način se radi brže i jednostavnije nego bezbojnim lakom, ali je i s najkvalitetnijim sredstvom trajnost premaza manja – obnavljati se treba svake sezone – a po završnoj ljepoti sjaja ne može se usporediti s lakom. Za nanošenje lazurnog sredstva najšešće je dovoljno očistiti površinu brušenjem (ako je prije toga bio korišten bezbojni lak, potrebno ga je potpuno ukloniti), isprašiti i premazati najmanje tri puta. Ovisno o vrsti lazure sušenje između premaza traje od 12 – 24 sata. Impregnirajuća sredstva su praktična za drve dijelove izložene stalnom habanju i potrebno ih je svake godine ponovno lakirati, npr. podne rešetke kabine ili kad se nema vremena stavljati lak. No, debljina i čvrstoća sloja nisu dovoljne da bi se zaštitilo drvo na duže vrijeme. Premazi bezbojnog laka, za razliku od lazura, čine debeo sloj i ako spriječimo grubo mehaničko oštećenje lakirano drvo će ostati dugo vremena efektno zaštićeno od djelovanja mora, vode i sunca. Slika br. 21 – Drvene podnice – ''pajoli'' spremni za impregnaciju lanenim uljem i lakiranjem Mjestimična oštećenja mogu se uspješno popraviti tako da se skinu svi dijelovi sloja koji se ne drže čvrsto za drvo. Skinuti treba i dijelove koji su pobijelili i postali neprozirni ( što znači da su se odvojili od drva). Potrebno je dobro izbrusiti brusnim papirom kako bi se dobila čista površina, odnosno njena prirodna boja na mjestima koja su potamnila ili pobijelila od mora, vode ili sunca. Nakon toga slijedi nanošenje bezbojnog laka. Suprotno čestim tvrdnjama, bezbojni lak namijenjen vanjskim radovima izdrži više sezona i na mjestima gdje je preko cijele sezone izložen djelovanju mora, vode i sunca, uz uvjet da je pravilno nanesen i da je na dobro pripremljenoj površini. Osnovno je brušenje
  • 48. 44 finim brusnim papirom između svakog sloja i stavljanje idućeg tek kad je prethodni potpuno suh. Drvene površine koje se namjeravaju obojiti lakom valja najprije temeljito očistiti i prebrusiti srednje grubim brusnim papirom (na suho). Osim brušenjem stari lak se može skinuti i odstranjivačem laka i metalnom strugalicom. Odstranjivač se ne smije ostavljati duže od jednog sata, a dovoljno je 5 do 10 minuta. Treba paziti da odstranjivač ne dođe u doticaj sa stakloplastikom jer će je nagristi. Nakon rada s odstranjivačem, površine drva se isperu slabom otopinom amonijačne vode ili sredstvom koje navodi proizvođač. Nakon toga obrusi se srednje grubim brusnim papirom. Treba paziti da drvo bude suho, ako su veće površine bile ogoljene sigurno su preko zime upile dosta vode pa je potrebno nekoliko uzastopnih sunčanih dana da bi se dobila odgovarajuća suhoća drva. Obrušena i očišćena površina ispraši se suhom četkom. Zatim se namoči čista krpa u razrijeđivač i lagano prebriše. Prvi, tanki namaz (sloj) blago se razrijedi s 10 – 15 % razrijeđivača kako bi se lakše upio u drvo. Ako je vrijeme hladno, malo se zagrije kantica s pripremljenim lakom. Slika br. 22 – Impregnirana i lakirana drvena ukrasna tabla Kada se namaz osuši obrusi se finim brusnim papirom te se poravnaju eventualno zaostale izbočine. Prašina se pažljivo odstrani suhom četkom. Idući premazi nanose se bez razrijeđivanja i ako je moguće svaki novi sloj nanosi se novim kistom ili dobro očišenim od prethodnog lakiranja. Svaki novi sloj nanosi se tanko, razmazujući lak na kraju uvijek u smjeru godova drva te se pazi da se to ne radi na vjetru. Najbolje je nanijeti četiri tanka premaza, ne računajući prvi razrijeđeni, te se brusi najfinijim brusnim papirom prije
  • 49. 45 svakog novog premaza. Dvokomponentni poliuretanski lak sigurno je najtvrđa i na more najotpornija vrsta laka koja postoji na tržištu, no odlični rezultati postižu se i jednokomponentnim poliuretanskim lakom. Uz pažljiv rad, mogu se ostvariti vrlo dobri rezultati i bezbojnim lakovima na bazi prirodnih smola, koje posjeduju čak bolju elastičnost od poliuretanskih, a uz to su obično i jeftiniji. 3.5. ANTIVEGETATIVNI PREMAZ – PRIPREMA I NANOŠENJE NA DRVENE POVRŠINE Podvodni dio trupa je potrebno obojati za to predviđenim antivegetativnim premazima. Kao što je i mnogo puta dosad navedeno, najbitnija je priprema površine za bojanje. Fino izbrušena, kitovana i osušena površina se prvo treba tretirati primerom za drvo koji se nanosi u više slojeva, 2 ili 3. Ako je potrebno još popraviti neka oštećenja to se izvodi opet kitovanjem i brušenjem finim brusnim papirima. Za podvodne dijelove trupa se koriste malo drugačiji antivegetativni premazi nego su to kao kod stakloplastičnog trupa. Oni su po svojem obliku malo mekši i pomalo drugačijeg kemijskog sastava. Glavni nedostatak tih premaza je da oni nisu vodonepropusni i zato je potrebno prije nanošenja svakog antivegetativnog premaza površinu premazati za više ruka temeljne boje koja je kompatibilna sa tim antivegetativnim premazom. Jedna od bitnijih stvari je da se treba točno odabrati tip premaza koji odgovara dotičnom plovilu, uzimajući u obzir slanost vode, temperaturu te najbitnije, brzinu plovidbe i po tim faktorima odabrati odrgovarajući tip premaza za naše plovilo. U narodu se često čuje izraz ''koper'' koji je zapravo proizašao iz naziva antivegetativnog premaza za drvo koji se tradicionalno koristio – ''cooperpainta'' od proizvođača Hempel. U sebi sadržava velike količine bakrenog oksida i po tome je i dobio naziv i nije prikladan za sve vrste materijala. Karakterizira ga velika topivost te ga je, kao kod i svih drugih premaza, poželjno nanositi u više slojeva u skladu sa vremenom sušenja prethodnog sloja. Takvi, mekši i topljiviji premazi pogodni su za povila koja ne premašuju brzinu od 15 čvorova. Jedan od modernih inačica antivegetativnog premaza za drvo, koji se koristi i za druge materijale je Hempelov Hard racing koji spada u samopolirajuće tipove premaza koji se tijekom plovile sami zaglađuju. Takvi premazi
  • 50. 46 koriste se za plovila koja postižu brzine veće od 15 čvorova. I drugi proizvođači imaju slične tipove premaza sa sličnim karakteristikama, ali pod drugim imenima. 3.6. ODRŽAVANJE I ČUVANJE DRVENOG BRODA I DRVENIH POVRŠINA Održavanje drvenog broda čine svi radovi koji su navedeni u prethodnim poglavljima rada, ali kada se zapravo govori o održavanju, to se odnosi na samo produljenje vijeka trajanja materijala na drvenom brodu, znači, manji popravci oštećenih djelova te produljivanje trajanja zdravih dijelova. To se radi kada je god moguće. Kao i svaki, drveni brod je potrebno zaštiti od samog utjecaja vode te spriječavanje njenog prodiranja u sam materijal. To se odnosi na popravke na oštećenim mjestima, tj,popravke boje i premaza. Tu se boja oljuštila, odigla od podloge, ispucala ili je odbijena udarcem. Takvo oštećeno mjesto treba očistiti, osušitit i ohrapaviti brusnim papirom, a ukoliko se okolni sloj boje ne drži uz podlogu treba ga oljuštiti. Za ponovno bojenje je najbolje primjeniti ranije korištene materijale. Nanose se istim redoslijedom, a eventualno kitanje radi izravnanja izvodi se nakon impregnacije ili temeljnog naliča. Boju na većoj površini nadvodnog dijela najčešće je nemoguće nemprimjetno popraviti jer su okolne površine oksidiranjem izmjenile prvobitnu nijansu. U takvom slučaju jedino je riješenje sve prebrusiti dok površina ne postane hrapava i zatim se posvuda nanijeti sloj – dva završne emajl boje. U podvodnom dijelu trupa otrgnuti ili uzdignuti sloj boje, odnosno bitumenskog ili temeljnog premaza, treba također obnoviti istim sredstvima prije nanošenja otrovnog, antivegetativnog premaza17 . Bez obzira na vrstu sredstava, podloga na koju se nanosi zaštitni premaz mora biti suha i čista. Kitanje radi izravnavanja, npr. kod lamelirane gradnje, najbolje je izbjegavati pošto će more ili voda najvjerojatnije omekšati kit nakon nekog vremena. Drvenom brodu boja je osnovna i jedina zaštita od štetnog djelovanja mora (vode) pa ne treba propustiti da se svaka otvorena površina osuši i ponovno prekrije bojom. Jedino se na taj način mogu spriječiti veće štete. Kante s bojom, 17 Web izvor: file://localhost/C:/Users/Josip/Desktop/Magistarski%20rad/WEST%20SYSTEM%20_%20Projects%20- %20Boat%20Repair.mht (Posjet: 15.04.2013.)
  • 51. 47 četke, kistovi nerazdvojni su pratilac drvenog broda. Ako duže vremena boravi na kopnu, drveni brod je u opasnosti da se razasuši, pogotovo ako je na otvorenom gdje je na direktnom utjecaju sunca. Kod odlaganja, procedura je ista kao kod stakloplastičnih brodova, što je opisano ranije u radu. Težina mora biti pravilno raspoređena na kobilici te bočni potpornji na mjestima gdje su rebra broda. 4. STAKLO I PLEKSIGLASS (AKRILNE PLOČE) 4.1. KOROZIJA I DRUGA OŠTEĆENJA Kod brodova, staklene ili površine od pleksiglasa najčešće susrećemo na prozorima, raznim predgradama i na otvorima. Staklo samo po sebi spada u jedne od najotpornijih materijala, ali dugotrajna okruženost morem, suncem, vlagom i za staklo predstavlja ''opasnu'' sredinu. Što se tiče otpornosti, staklo je jako otporan materijal, ali ipak ima svoj vijek trajanja. Staklo je otporno na kiseline, soli i njihove rastvore i kratkotrajno djelovanje. Međutim, vlaga i voda prilikom neprikladnog skladištenja mogu izazvati koroziju i to od 8 μm godišnje, što se očituje povećanom grubosti površine. Na površinama se formira prvo sivkasti film, a zatim film bijele boje, koji se teško uklanja. Slika br. 23 – Akrilne ploče se na tržištu mogu naći u različitim bojama
  • 52. 48 Promjena u kemijskoj strukturi gotovo i da ne nema, ali zato su itekako vidljive. Pleksiglass (akrilne ploče) je materijal sličnih vizualnih svojstava kao staklo koji se sve više koristi u brodskoj industriji. U svom izvornom obliku je proziran i bezbojan, i od stakla znatno lakši. Što se tiče termičke otpornosti, pleksiglass je manje otporan od stakla na visoke temperature i to se itekako vidi nakon duže izloženosti suncu. Kako je mekši, pleksiglass je tako i manje otporan na struganje i habanje. Na manjim brodovima i brodicama ćemo zasigurno češće susresti pleksiglass od stakla, dok su na većim brodovima česte izvedbe stakla na prozorima u ''sendvič'' izvedbi koje u takvoj izvedbi ima dobra izolacijska svojstva. Često se susreće i borosilikatno staklo koje je još otpornije na kemijske utjecaje od običnog stakla. Može se zaključiti da su zapravo sve promjene na ovim materijalima površinske, bile da su zbog ogrebotina ili temperaturne izloženosti. Veliki dio tih oštećenja se može popraviti poliranjem. 4.2. POLIRANJE I ZAŠTITA POVRŠINA OD STAKLA I PLEKSIGLASSA Kao što je rečeno, oštećenja na staklu i pleksiglassu su površinska oštećenja, mikronske dubine. Dublja oštećenja koja ugrožavaju cijelu formu, tj.čvrstoću staklne površine se ne mogu nikako tretirati te je potrebno zamijeniti cijelu staklenu plohu. Polirati se može opet pastama i brusnim papirima fine gradacije. Koriste se jako fini brusni papiri i paste za poliranje. Pleksiglass je mekši materijal pa sa njim treba biti puno oprezniji. Kao početnu gradaciju koriste se brusni papiri od 1000 pa na više te se završno poliranje vrši sa finom pastom za poliranje bez abrazivnih čestica. Postoje metode zaglađivanja pleksiglassa sa malim plamenikom koji ima veću temperaturu gorenja te se rastapa površinski sloj pleksiglassa te se sam zaglađuje. Na tržištu su prisutni i premazi te nano preparati za poliranje koji u sebi sadrže sitne čestice koje su manje nego kod klasičnih abrazivnih sredstava te usput i odbijaju nečistoće i vodu, tj. hidrofobna su. S takvim sredstvima se mogu mazati i zaštićivati stakla od kabina te uvelike olakšavaju samu plovidbu kod kišnog vremena.
  • 53. 49 5. KOVINE I KOROZIJA 5.1. KOROZIJA, OBRADA MATERIJALA I ZAŠTITA OD KOROZIJE Korozija je štetno i nepoželjno trošenje različitih konstrukcijskih materijala (osobito kovina) kemijskim djelovanjem plinova, para ili kapljevina iz okoliša. Očituje se najčešće nagrizanjem i razaranjem površine, čime se mijenjaju svojstva materijala, te uporabna svojstva uređaja i tehničkih sustava koji su od njih izrađeni. U užem smislu, korozija je trošenje kovina, a može biti kemijska (korozija u neelektrolitima) i elektrokemijska (korozija u elektrolitima). Plovilo je, može se slobodno reći, u najgorem mogućem okruženju što se tiče pružanja mogućnosti za koroziju. Vrste metala te načini kombiniranja vrsta metala pružaju ''najplodnije tlo'' za razvoj korozije na brodu koje direktno ili indirektno dovode brod u gubitke te u veliku opasnost ako se radi o bitnim strukturalnim oštećenjima na oplati, tj.trupu ili dijelovima stroja ili kormilarskih uređaja. Kod malih plovila, naglasak je na očuvanju strojnih i kormilo uređaja jer su trupovi manje više izrađeni od stakloplastike ili drva, ali slučajevi aluminijskog ili čeličnog trupa, npr. kod plovila za big-game fishing nisu iznimka te zaštita i popravak korozije predstavljaju veoma bitnu i složenu cjelinu kada se govori o manjim plovilima. Prema mehanizmu odvijanja, korozijski procesi se dijele na kemijske i elektrokemijske. Kemijska korozija uzrokovana je neposrednim djelovanjem kemikalija na kovine (kao npr.: reakcija klora s kositrom i magnezijem, oksidacija željeza kisikom iz zraka) koja kod plovila nije toliko prisutna. Elektrokemijska korozija je uzrokovana elektrokemijskim reakcijama koje se zbivaju zbog stvaranja galvanskih članaka na kovini ili slitini. Ovisno o materijalu koji treba zaštititi te uvjetima u kojima se materijal nalazi, provodi se antikorozijska zaštita dodavanjem inhibitora korozije, nanošenjem zaštitnih prevlaka (sloj otpornije kovine, kovinskoga oksida, emajla, boje i sl.), katodnom ili anodnom zaštitom, itd. Što se tiče čimbenika, postoje vanjski i unutarnji čimbenici korozije. Vanjski su: prisutnost kisika, prisutnost aniona, temperatura, kretanje materijala, a unutarnji čimbenik je standardni elektrodni redukcijski potencijal. Načini zaštite od korozije kod plovila: - Elektrokemijske metode zaštite: Elektrokemijskim metodama zaštite metal se održava ili u pasivnom stanju u području potencijala pasivacije ili u imunom stanju

Related Documents